gazda, ja ne vidim tvoj avatar nego ovo:



i kod tebe i kod nasha...

zavjera!

 

Mjesto prvoborca za Hrvatsku prepustio Tuđmanu

- U svojoj prošlogodišnjoj knjizi memoarskog karaktera “Tragom duha kroz divljinu” Ivan Supek zapisao je cijeli niz događaja i anegdota koji bi bez njega nestali.

- Nakon velike mature, u ljeto 1934., mladić Supek, kojem je bilo devetnaest godina, zaputio se u Beč. Prijatelj s Filozofskom fakulteta nagovorio ga je da odnese “materijale (jednom) komunistu”. “Po uputama iz Zagreba i konspirativnom prilazu bilo mi je jasno da pred sobom imam važnijeg partijskog funkcionara”. Sastali su se u hotelu “Kod anđela” i potom u obližnjoj gostionici.

“Svakako, više je slušao nego što bi sam kazivao. Osjećajući valjda da preuveličavam važnost akcija u školi i na Sveučilištu, prekine me značajnim riječima: ‘Nije važna studentarija, važna je radnička klasa’”, rekao je nepoznati Supeku. Taj ilegalac koji se “kuriru” svidio bio je nitko drugi do Josip Broz Tito “koji će se vinuti do svjetskog državnika”.

- Pišući o sukobu na ljevici Supek se sjetio i kavane Corso. “U njoj su se najviše sastajali lijevi intelektualci, dominirali su pristaše pučke fronte. “Krležin stol postaje sastajalište ljevičarske inteligencije i liberalne frakcije komunista”, napominje Supek. Tek na kraju ove knjige, dvjesto stranica dalje, Supek je podsjetio na svoj sukob s Krležom. U ljeto 1969. rekao je Krleži kako “književnost ne može biti nadomjestak za moralni čin”. “Bocnulo ga je u njegov zapis da čovjek nije u prošlosti stvorio u svoju obranu ništa doli olovnog sloga”. Potom Supek dodaje da je Krležu njegov “Extraordinarius”, zabranjen nakon Karađorđeva, toliko razbjesnio “da će me u Akademiji opsovati u sav glas”.

- Jednako je zanimljiva i Supekova kronika hrvatske nezavisnosti. Supek je, prema navodima u ovoj knjizi, prepustio položaj prvoborca za hrvatsku državnost povjesničaru Franji Tuđmanu, i to samo zato što nije mogao pristati na ustaške i desničarske kompromise. Postavljao je etički prag pred sebe, baš kao i pred suvremenike ili povijesne likove.  (Priredio Ž. I.)

nesto me kopka vec duze vrijeme sto cu probat realizirat kad se trajno vratim u zgb. poezija u tramvaju (u javnom prijevozu zapravo). ne znam za druge ali zetovi tramvajbusi su jos uvijek hvala bogu (nadam se da bandic ne cita ovaj forum) komercionalno neiskoristeni iznutra (izvana vec dosta njih lici na cirkus), volio bih da tako i ostane ali ako moze uveo bih panoe sa pjesmama, kracom prozom domacom i stranom (u originalu i prevod). to vec postoji u dosta europskih (i svjetskih) gradova i funkcionira izvrsno, a projekte vode neprofitne organizacije. vjerujem da bi sredstva bilo veoma lako naci (nije neka lova), problem je naravno u zainteresiranosti ljudi koji o tome odlucuju, zapravo kako cak i ako to krene sacuvat da te panoe ne prekriju reklame za neki drek.

f**kin' ice!,mr.carrot,ideja o poetičnim trmavajnima vrlo je neloša.

e jebate led(pošto je to nova uzrečica svih),a prvi ju je upotrebil Popara,da je i ja velim...

da dobro, jebateled, s tim ćeš natuć još 20 iljada postova dok si reko keks... ima se para...

Koliko sam ja vidio i osječki i zagrebački tramvaji su i iznutra postali oglasni prostor. Mada bi moglo preko razglasa umjesto onog sljedeća stanica....