sinkronicitet

gospodja i ja smo studirali skupa. tada zaokupljeni svaki svojom vezom, iako nismo bas bili ekstaticno zadovoljni, nismo si dozvolili nista vise od kolegijalnog prijateljstva, mada je plamicak sramezljivo tinjao, gusen konvencijama, vjernoscu, lojalnosscu ili strahom od odbijanja i narusavanja tadasnjih odnosa. ja ganjo sportsku karijeru pa me gospodja naravno pretekla u studijima, zavrsila godinu dana prije i otprhnula u realnost. sreli smo se jednom (nikad preboljeni dan kada je poginuo DP, njegova ekselencija, kosarkaski amadeus), tek toliko da ne izbrisemo iz sjecanja ono nesto sto smo "imali", mada smo zivjeli u istom kvartu, prolazili istim ulicama. ona je jos uvijek bila vezana navikom i inertnoscu, ja sam se nakon "oslobodenja" samounistavao ONS-om ili jurisanjem na vjetrenjace, jos uvijek nije bilo pravo vrijeme. desetak godina nakon prvog susreta, kad je ona konacno prekinula vezu koja je tada vec postala iznimno naporna i bolna te se uputila na dugacki vikend lamentacije, samospoznaje i budenja sa prijateljicom s faksa s kojom smo se skupa druzili onomad. njih dvije su jos kako tako odrzavale neku vezu ali daleko od onog iskrenog prijateljstva od prije, to im je bilo prvo zajednicko putovanje nakon faksa. elem izmedu milion tema koje su raspredale, poteglo se i moje ime, a gdje je sad nas ....mrkva.... sto nam je onako drag bio i dok su razgovarale o meni, eto mrkve u "punom sjaju"...................