Pa, ja bih rekao da mi kao vrsta razumijemo da to lososu ili leptiru ili šišmišu nije neki izbor ili žrtva. To su refleksi, jednostavno su tako "programirani", drugo nit znaju nit mogu. Zato ne znam da li da se tome baš divim kao nekom podvigu. Mislim, nije to ko ovaj ludi Slovenec, kak se zove, Martin Strel valjda, šta je sad otplivo 5000 km po Amazoni među krokodilima, piranama i ajkulama, a nitko ga baš nije tjerao...
Ono čemu se ja divim je kako taj "program" stane u riblji ili ptičji mozak, te kako se prenosi s generacije na generaciju. Ajd kod lastavica, jedna te ista ptica napravi isti put nekoliko puta u životu, pa "pokaže djeci"... ali kod onih leptira šta im treba 40 naraštaja da uopće stignu kud su krenuli... kako svaki sljedeći od tih naraštaja zna kud ide i gdje se sad nalazi i kojim putem dalje??
Dakle, ne divim se ja tom leptiru kao jedinki koja kao podnosi neku žrtvu (jer ju ne podnosi), nego općenito prirodi...
Imam osjećaj da bi se mogla razvit rasprava o "slobodnoj volji" ovdje...
[uredio Kauboj - 12. travnja 2007. u 00:20]
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.