Duga mracna noc je po meni sranje od filma... Prdoljakov pokusaj da isprica svoju varijantu Drugog svjetskog rata, gdje nije zaboravio na Zidove, komuniste, Nijemce, ustase, Srbe, partizane, domobrane, ofenzive, Bleiburg, Udbu, kolektivizaciju, Goli otok i slicno... zato film i traje tri i pol sata i sreca je da je Visnjic izabrao partizane jer bi u suprotnom rat potrajao jos par godina, a tako i film jos par sati... mene je jos zivciralo i djetinjasto jednostavna podjela na totalno pozitivne i totalno negativne likove, s tim da ovi pozitivci nisu u stanju izgovorit niti jednu normalnu recenicu u cijelom filmu, vec samo pucaju citate iz Leksikona narodnih poslovica, mudrolija i umotovrina...
gledajuci DMN sam primijetio da nikad, ali bas nikad, nisam gledao jedan toliko zenomrzacki film: gotovo sve zene u filmu su slabe, povodljive, nevjerne i nesigurne u sebe i svoje odluke... jedina pozitivna zena je Visnjiceva majka i Dvornikova zena, koja, kao pravi arhetip Hrvatice, cijeli zivot slijedi Prdoljakov ideal Kueche-Kirche-Kinder...