Da se očitujem kad već popisuješ duše... Kukoč je mlađi jedan dan od mene, a ja stariji jedan dan od njega.

 a da se malo vratimo-izvorima i polazištima?

ja se uhvatio Pamuka i 'Istanbula'...jako lijepo i poetično u početku

volim čitati biografije i dnevnike...recimo Camusa već godinama ne puštam iz ruku...ili Kafku i dnevnike...hebote-Kafka!,...njega smo skroz izignorirali

e vidis ja se moram pohvaliti mojim najvecim sportskim uspjehom (kao igrac)  u mladim danima: Tukli smo istogodisnjake (juniore) hajduka u prijateljskoj utakmici na lapadu 2:1. Juniori Hajduka su tada harali (ne jugoslavijom, nego europom). Tada je na golu bio Ivan Pudar, bekovi Pauk i Miljus; halfovi Ive separovic. Ivan Gudelj, Vulic; desno krilo Secer, centarfor  Mladen Bogdanovic, lijevo krilo Jozo Bogdanovic; trener Pero Nadoveza.

Te je godine Arsenal gostovao na Starom Placu , na stadionu kod plinare (Hajduk u Londonu izborio 0:0, u splitu bilo 1:1), a slijedece godine se otvorio Poljud. I danas imam zastavicu Arsenala koju sam dobio od Ante Zaje u tadasnjem Bijelom salonu "na stadionu kod Plinare".

 dakle,Olujni je generacija s Clooney-em!

što znači da,ako je Cap naš poglavica,Olujni mora biti barem-čuvar pečata

Ma kakav cuvar pecata !?.........-Nemoj me sad tjerat iz kafane!............U vasem drustvu mi je ugodno i ovako. -Ja ti volim uvijek biti onako malo sa strane. U kavani ces me uvijek naci na kraju sanka sa pogledom na vrata.............i sankericu.  

Evo da se ja malo vratima na vino... i opet jedno pitanje za dežurnog stručnjaka i iskusnika oluju.  Upravo sad za večerom otvaram bocu vina (Chardonay, Thiery and Guy, Fat Bastard), i boca ima neki plastični čep.  Nije pluto, ali je neka mekana plastika koja se isto standardnim vadičepom normalno izvadi.  A to naravno nije prvi puta da sam to vidio, pa naravno pitanje -- otkud sad ta moda?  Zašto više standardno pluto nije dobro?  Ili jest, a ovo je samo jeftino rješenje za jeftina vina?

Inače, gazda Bo, pročitah još jedan esej od Franzena.  Nakon onog o poštarima upravo sam pročitao i onaj "Reader in Exile" o tome kako je čitati knjige u samoći postalo elitističko ponašanje, kako roman gubi na značenju i gubi publiku, i puno stvari o internetu koje, s obzirom da je esej napisan 1995, više nisu relevantne (mada su se uglavnom ispostavila istinitima).  Moram reći da sam u jednom trenutku čovjeku doslovno zapljeskao, kad je napisao zaključak - parafraziram - autori su sami krivi što sve manje ljudi čita romane, jer ako žele da ih ljudi čitaju, onda te romane moraju učiniti zanimljivijima.