ha čujte,ja danas na sve to gledam s neke vremenske distance od 10ak godina,jer godine su ostavile traga i na njoj,i na meni,i na mjestima na kojima bismo se vjerojatno našli.Utoliko sam bio iskreno iznenađen da umjesto trenutnog infarkta ja prosipam fore i nasmijavam je...
oboje smo nakon prekida izgradili živote s nekim drugim ljudima,no problem je u tome što je to nešto naše (vjerujte da ne pretjerujem) bilo nešto posebno i drukčije od svega prije,i svega poslije.Nemam nikakvih iluzija da to možemo vratiti,utoliko sam i skeptičan što nas imam spremljene u jednom posebnom pretincu uspomena,i strah me da neki novi susret ne baci sjenu na to nešto lijepo što je bilo.
Razmišljajući trezveno,ništa od tog susreta ne očekujem,no jednostavno je želim vidjeti.
također,zar nikad u svom životu niste susreli ženu kojoj ne možete reći-NE?(poput priče o Aristotelu i Kampaspi?)
ps-no zapravo,intrigira me i zašto me nakon 9g uopće nazvala,zašto baš danas,te zašto me uopće želi vidjeti?Jer ja bih mogao tvrdoglavo provesti još barem 3 životna vijeka da ne okrenem njen telefonski broj...
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age