(No ima i Trile pravo,opet moj život ispade teatar,no dao Bog još takvog teatra.)

 

Važna je stvar i ta neka ISKRENOST,i prema Njoj,i prema sebi samom...jasno je meni da se  iz tog susreta nema desiti ništa dobrog (promislite bolje ako ste romantični optimisti...),uostalom sve je lijepo o temi povratka starim ljubavima rekao Arsen.

No,ja želim preispitati sebe,i-vrlo iskreno,želio bih je vidjeti,i želio bih da me ona vidi ovakvog kakav sam danas (bez obzira na sjedine i 10ak kila više nego tad),ali ne da bih se takmičio s njenim mužem (da,udata je i ima sina),već zato da vidi da više nisam onaj nezreli klinjo, da sam-za razliku od nje,uspio (nadam se?) pomiriti život, snove,misli i ideje...o čemu smo zajednički maštali tog davnog ljeta 1997.

 

Ako sam u životu uspio (?),što je jako relativno i uvjetno,volio bih joj reći da sam mnoge od tih nekih značajnih i 'značajnih' projekata radio baš onako kao da radim grad ili kuću za Nju,ali NE da to zvuči patetično ili da joj time unesem nepotrebne turbulencije u njenu svakodnevnicu koja mi i ne djeluje baš najsretnije...Jednostavno,ona je mene učinila boljim čovjekom,i volio bih joj to na jedan diskretan i odmjeren način reći...Ne težim vraćanju sata,ne težim divljem seksu u nekom motelu...jer toga biti neće...prekomplicirano je.

 

ps-da,baš tako...,...kad sve zbrojim...želim joj samo reći HVALA.

 

 

aha,bas se zajebavas .ma nije to losa ideja.ista bez slika.da joj procjenimo karakter

uglavnom sve bi to ipak trebalo bit manje dramaticnije nego sto izgleda.

ja sam prije 7-8 godina,nazvao zenu koja je ono moja prva ljubav,i to da joj cestitam brak jer sam cuo da se udala.nazovem kod nje kuci da mi daju broj njen a javi se ona i kaze razvela se.a bila u braku 3 mjeseca.iako mogu reci da nisam bio tuzan zbog takvog razvoja situacije,dogadjanja nakon toga pokazala su da je vrijeme ipak ucinilo svoje.

 

budi musko, to ti je moj savjet... nema tu puno cile-mile...