vjerujem da svi mi imamo neku svoju MM ili svojeg MM. ja sam godinama odrzavao "prijateljsku" vezu da svojom femme fatale. jednom prilikom, dobrih pet sest godina nakon prekida za koji sam mislio da ce me trajno obiljezit i izbacit iz ravnoteze, otvorili smo skupa pandorinu kutiju, sva sreca tresnuli smo poklopcem prije nego su nedace nahrupile van, trebalo nam je tjedan dana da se osvijestimo. ona je taman bila izasla iz neke ozbiljne veze koja joj je postala opterecenje, ja sam jos uvijek bjezao od bilo kakve emocionalne zavrzlame, obuzdavajuci libido nekakvim fuck-buddy kombinacijama, uglavnom oboje emocionalno obogaljeni, pa smo posegnuli za onim sto znamo da funkcionira (bar neko vrijeme). nakon toga je ona otisla van (ne pitajte gdje), culi bi se tu i tamo, par puta i vidjeli, sve "normalno", ona se udala, ja sam nasao zenu svog zivota i prekinuo komunikaciju s njom. nisam nikad zazalio zbog toga, niti pomislio na to kako izgleda, zivi, ima li djece, cemu, cudno bi bilo da se druzimo svi skupa (moja najdraza-majka moje djece, ona, njen muz i ja) a da se nalazimo nasamo, jos cudnije.