Ja sam jednom na Lungo Mare iz čistog mira, i bez neke pretjerane uzbuđenosti ili čak shvaćanja koga pozdravljam, rekao 'dobar dan' Nenadu Gračanu dok je u kolicima vozio dijete. I onda 2 koraka poslije istom shvatio tko je to zapravo bio, i koji sam ja tudum jer mene čovjek naravno ne pozna... mada jest pristojno klimnuo glavom.
Šta ćeš, poznata faca, "bio mi kod kuće" (tj. na TV) toliko puta...
No što se tog tiče, ovdje je naravno običaj pozdraviti sa "how are you" ili "how are you doing..." uz Hi ili Hello... I jednom čekam jedini u čekaonici negdje u HR, nakon 7-8 američkih godina, mislim da kod zubara, izađe neka žena iz sobe, ja dignem glavu iz novina, i kažem "Kako ste?" A žena me prvo pogleda čudno, valjda gleda ako me pozna, i nakon par sekundi kaže, još u čudu, "Paa... dooobro" i onako nesigurno ode dalje... nisam znao jel bi umro od
ili od
...
A što se tiče ovih školarina... moram reći da se meni čini da to i ne mora biti pretjerivanje. Naime, računajte da se ovdje na medicinu može upisati tek sa završenim faksom! I onda još imaš 4 godine škole (dakle 8 sve skupa nakon srednje), plus dvije godine "residency", to je sve skupa 10 dugih godina do prava da napišeš dr. prije imena. A ako Unversity of Texas at Austin košta i do $40,000 godišnje sada, med school mora košatit bar 25-50% više, pa plus džeparac neki onak za kupit gaće (jer ovo pokriva spavanje i 3 obroka dnevno u menzi, možda ni 3 preko vikenda), da ne govorim ako slučajno imaš neku curu ili nešt, živiš u drugom gradu pa bi nekad išao i doma... Dođe se lako do pol milijuna $$. Bo, to što si ti saznao prije 7-8 godina kad si aplicirao možeš danas slobodno poduplati; healthcare i education ovdje rastu vr-to-gla-vo u zadnjih 15-tak godina. Moj mali, nepoznati, uqrcu, privatni faks na Floridi je koštao nešto manje od 10,000 godišnje '92 kad sam krenuo, a nešto više od $23,000 godišnje kad sam završio '96. 250% u 4 godine, pa ti računaj...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.