hebote,nas se dvojica stvarno moram jednom upoznati...i ja sam oficire pozdravljao sa 'dobar dan'!,hodao sam okolo bez kape a jednom sam i stražarsku smjenu odradio bez puške držeći se dva sata za oprtač!...također,zbog knjiga su me zvali 'profa',ali sve mi je oprošteno bilo obzirom da sam dobro igrao  košarku i nogomet-derali smo sve druge čete i vodove...

no,iskreno,mislim da sam bio veći komformist od tebe a i imao sam sjajne oficire,stvarno dobre ljude,u nekoj drugoj sredini možda bih i ja zaglavio...no mene su samo brzo makli od oružja i POIV-a (postavljao sam teška pitanja!),i maknuli da puštam glazbu,kuham kave i slično...

jednom sam već ovdje napisao više o tim pulskim danima pa više ne bih gnjavio

pesmu mi je burki ogadio, toliko je pljuvao po njoj da je budala nikad nisam ni pogledao, sidarta pa demian, kundera (sala i nlp), hrabal "vlakovi" (najbolje ekranizirana knjiga, scena sa pecatanjem guze mi je erotska trauma evo me i sad u deliriju, trzaju mi ocni zivci, krecu tikovi, samo malo da se smirim), domaci zadaci iz marljivosti. marquez samoca, dvanaest hodocasnika

 dervis i smrt, druzba isusova, moje ruske godine obiljezili su dostojevski i ljermontov (idiot, zlocin i kazna, junak naseg doba) , ocevi i djeca-turgenjev, dzan-platonov, majstor naravno

autor kojem se uvijek vracam i svako malo posegnem za jednom iz njegove zbirke: pavic. imam sabrana djela i mislim da sam svaku od knjiga iscitao bar cetiri puta, a mislim da cu ih bar jos koji puta konzumirat.

 postoji jedna stvar a tiče se knjiga koje sam jako volio;negdje duboko u sebi želio sam ih i proživiti,pa tako i dvije vrlo važne epizode u mom životu imaju vrlo sličan tok kao i

a)Veliki Gatsby...jedina je razlika što ja nisam bio ubijen,no 'Daisy',i tulumi koje sam zbog nje radio,i udaja za bogatog lika...eh,skoro pa isto

b)Žena francuskog poručnika...i tu sam prošao kao glavni lik,Charles Smithson,suočivši se na kraju balade sa Sfinginim pitanjem bez odgovora,ali i željom da krenem ispočetka

Moguće je da toliko volim te knjige da nije slučajno što sam ih-nevjerojatnim spletom okolnosti i neobjašnjivim koincidencijama,-i proživio u stvarnosti

e sad posto te poznam preko foruma, a znam koja vrsta glazbe se morala slusati u kasarnama, reci mi bogati kako si "izbjegavao " pustati cirilicu i one "borbene"? nije valjda da si im  pustao u kasarni arsena , gabi i terezu!?...........- vojska se palila na miroslava ilica i sabana saulica.

 a čuj Oluja,bilo je pritisaka...tad su in bile Dragana Mirković i Šemsa Suljaković,Južni Vetar...i morao sam tu i tamo napraviti kompromis i staviti vatu u uši,no u 90% slučajeva kraljevi etera bili su ipak:U2,Bowie,Sade i Boss

no okružje u kojem sam ja služio vojsku (Fizela u Puli)nije bilo tipično,dominirali su ipak urbani likovi (molim ovo urbani shvatite kao stanje duha a ne zemljopisa),tako da su primitivci bili apsolutna manjina...već sam jednom napisao-mi smo 4 godine prije raspada Jugoslavije slavili u kantini katolički Božić a da nitko nije od toga pravio političko i nacionalističko pitanje.

imo si onda jaaaaku vezu, ako si iz Rijeke sluzio u Puli. I to jos pusto muziku. Svaka cast................- ali ostala mi je u uspomeni jedna pjesma koju se i danas sjetim kad sam na kakvoj zurki i zapjevam je.  , a stalno su je pustali na razglas u kasarani gdje sam ja sluzio jna (mislim opet na urbaniji dio ). milsim da je ova pjesma bila i muzika u jednome filmu "dom za vjesanje" (pjeva se na ekavski):

Sve sto zelim u ovom trenutku
Idi, idi iz zivota moga
Srce mi je izgorelo moje,
a dusa je ostala bez svoga...

Ne, necu plakati,
srce mi je puno radosti
Ne, necu plakati,
srce mi je puno radosti

Veselo mi s tobom nekad bese
Al' kad je sa neba zvezda pala
Sad mi osta samo bleda slika
Sto mi tvoja sestra jednom dala