E pa nemojte tako,Željko Mavrović je puno više od bivšeg boksača...jedan jako produhovljen čovjek i nesuđeni svjetski prvak 1998. u superteškoj...često mi prođe kroz glavu ona 8.runda u Atlantic City-u kad je Lennox bio u konopcima...no,važnije od toga,Željko je jedan stvarno sjajan čovjek koji se našao u životu nakon sporta i koji bi bez svake sumnje mogao biti ravnopravni sudionik Dead Poets Kavane...interesantno je to s bivšim boksačima s ovih prostora-on,the Mate Parlov,čak i Beneš...sve osebujne ljudine nježne duše koji vole poeziju,cvijeće i potlačene...
inače,Željkova industrija zdrave u Hrvatskoj raste li raste,osim kruha koji je već čuven on se sad širi i na druga područja...
Miles,Željko je naravski-odzdravio!
A tu priču o pozdravljanju poznatih na ulici smo nekidan započeli moja malenkost i prijatelj Kauboj,ja sam iskreno priznao kako sam kao dotepenec u Zagrebu tamo 1988. na ulici pozdravljao Olivera Mlakara i Relju Bašića pa se naknadno lupao šakom u čelo...i sad,20g kasnije,pozdravim Željka Mavrovića...
nego,žurim na tržnicu i do knjižare...
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age