Imali smo jos jednog kickera pre dve tri godine ... ne mogu se setiti prezimena a mislim da je bio u Dalasu ... javljao se uzivo u program 3 kanala tokom prenosa pre 2-3 godine ... Mile si cuo ti mozda za njega ? ... Moze biti da je Filipovic il tako nesto ... 

 a zar nije i trener Ravensa Billick?

još jedan koji bi mogao imati korijensku vezu s nekima od nas ovdje,je li...

Filip Filipović, punter i kicker.  Trenutno u Houston Texans, ali čini mi da nije još zaigrao ove godine (nema ga u statistikama; Chad Stanley je prvi punter, a Kris Brown prvi kicker), a niti da se uopće nešto naigrao u karijeri.  Cijela njegova priča je ovdje na službenom siteu Texansa....

"earned his degree in physical education. Married to Jamie…Native of Belgrade, Yugoslavia…came to America in 1992 as a foreign exchange student and completed his high school education in Warren , Ohio …after high school, he initially enrolled at Urbana College in Ohio and Eastern Michigan before transferring to South Dakota ."

Ok, može i tako... samo bih do onda mogao dosta toga zaboraviti...

Samo da ti kažem da se uopće ne slažem s tvojom (a možda je to i općenito prihvaćeno) ocjenom da je Holden otuđen zato što je ostao "jedini" normalan u ružnom svijetu.  Dapače, stekao sam dojam da je on potpuno isti kao i svi ti likovi koje žali i za koje govori da su phony -- jer ima nekoliko primjera gdje se ponaša kao pravi phony, i točno onako kako je prije 20-30 stranica opisivao nekog drugog za kojeg je zaključio da ga žali.  No to je sve tinejdžerski tipično -- misli da je otporan na metke (čak i doslovno), antiprotivan svemu, nedoyebban, buntovnik, svi oko njega su bezveze samo je on normalan (aha, moš mislit), velik na riječima a slab na djelima, misli da može on sam sa 16 godina uteć u svijet i živjeti u njemu... Pa takvi smo, do ovog ili onog stupnja, svi mi bili u tim godinama.  Ja znam da jesam -- samo što je Holden povrh svega toga i izuzetno neodgovoran i lijen.  (Ja bi reko da je mu je "defining moment" njegovog karaktera bila smrt mlađeg brata, također personifikacije ideala, nakon čega je on odlučio pustit sve "uq-rac", tj koristiti to kao ispriku da nema veze ako se on ne potrudi u životu.)

E sad, ja sam tu očekivao i tražio neko sazrijevanje, i bilo je obećavajućih epizoda prema kraju knjige (ono s časnim sestrama, i sa Phoebe kad je htjela uteć s njim), no na kraju -- šipak.  U onom završnom odlomku gdje kaže da neće reći kamo će najesen u školu i tome slično, kad ga pitaju da li će se od sada potruditi i krenuti nekom smjeru, on zaključuje da je to vrlo glupo pitanje, jer da kako on to može znat??  Opet tinejdžerska izmotavajuća "filozofija"...  Dakle osto isti, "džaba je krečio" 214 strana...

Ne kažem da, iako rođen u bogatu urbanu obitelj sa svim prednostima da uspije u američkom društvu, nije imao puno otežavajućih okolnosti i trauma koje su ga tako definirale (pa samo odrastanje po boarding schools u tim definirajućim godinama je užasno nešto).  No, iako u vojsci nikad nisam bio, mislim da je on tipičan onaj kojem baš treba vojska, jedan boot camp, ali sa ono baš zayebbanim oficirima da mu se jedno 3-4 mjeseca "nayebbu majke", pa da to onda od njega napravi normalnog čovjeka.


Ok, ipak si nisam mogo pomoć kad sam jednom kreno u analizu...

  Boriči se prešaltao u konkurentsku birtiju... Istina birtiju u kojoj se mijenjaju i neka korisna iskustva i u kojoj se čak nešto može i naučit (da ne kažem kulturno uzdignut) al opet...

Ja mislio Bodža jedini koji s takvim namjerama dolazi na jedan sportski forum...

Ma ja sam multitalentiran, ništa drugo.

 'Boriči i Bodža'??dobar je rookie,dobar...

Kauboju,možda u knjizi tražiš previše logike stavljajući se u poziciju u kojoj ne bismo nikad trebali biti-a to je da gledamo svijet svojim očima,iako je pored nas tu još 5 999 999 999 ljudi sa isto toliko perspektiva i pogleda na svijet?...dakle ljudi koji nisu toliko racionalni, razumni i staloženi.Možda je ljepota književnosti (i kazališta uostalom) u nekom obliku voajerizma kad možemo prepustiti se i uživati u tuđoj strasti i ljubavi,ili patiti s tuđom boli?

Koliko te ja poznajem,možda ćeš više toga pronaći u 'How to be alone'?,možda i tu nađemo više zajedničkih tema za neki budući razgovor u Kontu...

Tražim previše logike... ma ne znam baš da bih to tako nazvao.  Mislim da je u pitanju kombinacija više stvari.  Možda disparitet mojih očekivanja s onim što je u knjizi.  Odrastanje, sazrijevanje, neka romantika... a dobio frustracije, besciljnost, "film noir".  I što je najgore, nikakvo razrješenje -- jel se opametio, jel pronašao cilj u životu, jel skino junfer, jel našao što je tražio, jel ima uopće neke nade da hoće??  Ili suprotno, nije uopće bitno da bude happy end, samo da nije nedorečeno, kao što jest.  A da ne govorim o tome da je Holden prototip bosanskog intelektualca, kako si to ti opisao u onom boks meču s Poparom.