Pa, ne znam sta da ti napisem, Kauboju. Mislim vec da je to pitanje (razlicitog) senzibiliteta. Isto tako, treba da stavis Catchera u kontekst vremena u kojem je napisan (1946, cini mi se), a takav stil je za to vreme bio iznenadjujuce avangardan.

Sto se Caulfielda tice, pa on ti je jedan vrlo nesretan lik. Ne znam da li si ukapirao, ali njegova prica zapocinje nakon sto su ga strpali u "instituciju za lecenje bolesti glave". Dakle, on je ipak - puko. A puko je jer je potpuno neprilagodjen vremenu u kojem zivi. On u sebi nosi neku potpuno anahronu osecajnost i uprkos tome sto je i on ponekad neiskren (to ipak nije "phony", kako on tu rec koristi) on se ipak na kraju sazali na sve i svakoga. Pa ono njegovo iscudjavanje, "a kud odlaze patke zimi?", nije li to cista poezija, metafizika jednog premladog i preosecajnog klinca koji ima jako male sanse da se snadje i da bude "normalan" u jednom svetu koji je ipak - e, sad dolazi ona rec - phony! I te kako phony! Mozda Holden to oseca previse instinktivno, tako da ti bas nije jasno iz njegovog monologa u cemu je ta "phoniness". Ali, nekako, i ti instinktivno znas da je on i te kako u pravu. Dovoljno ti je samo da pogledas vesti na bilo kojem od tri nacionalna TV kanala . Sve je, bre, phony, moj Kajboju, do koske!

E, zato neko kao ja ne moze a da ne navija za Holdena i da se iskreno ne potrese nad njegovom sudbinom. Uz to dolazi i jedan sjajan jezik... gotovo kao "Joyceovski tok svesti", samo na izuzetno originalan, americki i, usudio bih se dodati, njujorski nacin! Ja sam se mnogo puta hvatao za stomak od smeha. Ta zapazanja, ti detalji... ma, sasvim mi je jasno zasto se Salinger nije pojavljivao u javnosti tolike godine (30? 40? Ne znam tacno). Umro bi covek ili od smeha ili od muke. Bas kao Holden Caulfield. Ili The Catcher in the Rye (covek kome je jedini san u zivotu da hvata malu decu pre nego sto padnu u ponor! Razmisli malo o tome... i opet, o poeticnosti te neverovatne ideje!).

Na kraju, ipak je to sve pitanje senzibiliteta. A to je vrlo subjektivna stvar, sta da radimo.

Probaj ovo (na neki nacin slicno, ali je od pocetka do kraja urnebesno smesno: "Portnoy's Complaint", autor: Phillip Roth. Moras samo da si unapred upoznat sa nekim tipicno yiddish-zidovskim izrazima, pa da do kraja uzivas!)

Mile jesi bio u kafani?

portnoy's complaint i ja preporucam, ali opet je to zestoko njuorski humor, a mada sam si utvarao da znam dosta yiddish izraza koji su uvatili korijene u new yorku morao sam kontaktirat experta. od forumskih individua, und me asocira na portnoya pa ako vam to nije dovoljna preporuka, ne znam sta je. imam jos par od rotha (nazalost ne i portnoya, koji je najbolji od svih koje sam ja procitao), neke i ovdje pa mogu poslat na kucnu adresu zainteresiranima. zenica ionako ne pokazuje zanimanje, a knjiga koja sjedi na polici i skuplja prasinu ne ispunjava svoju zivotnu svrhu. 

 moram i ja svoj milenijski post (2000!!!) obilježiti Holdenom...

i u cjelosti se složiti sa Captain-om,jer sve j e stvar senzibiliteta prema nekoj temi.

a tek poetike?pa ono toliko duboko Holdenovo pitanje-'kuda odu ribe iz jezera kad se zaledi'???pa može li ljepše,i dublje,i senzibilnije?

i u pravu je Cap kad konstatira da je svijet i danas jednako phony,sve je prepuno idiota i lažnjaka,i puno je gore nego 1946.I u tome je veličina Holdena,njegova bezvremenost ili još bolje-svevremenost.

Ponavljam-stvar senzibiliteta (iako ne shvatite me krivo-Kauboja sam upoznao i taj momak svakako ima i senzibilitet, i još koješta!),meni je Catcher jedna prekrasna poetika,i duhovitost,i smisao za detalje.

A kad čitam neke dijelove (poput npr.onog o baseball rukavici brata Allie-a),..........,...................dobro,jebeno dobro i duboko.

cito sam i ja tog vaseg lofca (doduse davno) i nisam bas primjetio neke fine nijanse osim piz.darija tipicnih za nadrkanog klinca... nije me se dojmilo, naprotiv... istina je da je u vrijeme kad je knjiga izdana (bit ce negdje '46 ili tu negdje) predstavljala velik sok svojim rjecnikom za ucmalu akademsku druzinu Nove Engleske, no za mene, odraslom na Alanu Fordu, Adrianu Moleu, Pavlicicu i Tribusonu 40-45 godina kasnije, je sve to skupa samo pretpotopno trkeljanje... sta's, clash of generations...

sveudilj se ispricavam da surovoj iskrenosti...

 Munja,to je ipak stvar senzibiliteta...no,volio bih te češće vidjeti u kafani,

sincerely yours

parabola

nisam ti ja od onih sto se u copore i kruzoke guraju... jedva me uguralo u pionire, pa na faks... svratim ja ponekad, no tesko da cu ikad bilo gdje biti štamgast...

da sam Argentinac, navijao bih za Independiente