sasvim je to druga prica od mojih prijasnjih londonskih iskustava. isli s prijateljima, tako da je mularija bila brojnija od nas starkelja, pa je i itinerar bio odgovarajuci. zahebalo nas sa hotelskim sobama pa sam se jope uvalio prijatelju u stan, "platio" boravak sa dvije boce vina (iako je vrhunsko vino, premalo za kaos koji je moje potomstvo tamo napravilo), morat cu ga jos koji puta dovuc u hrvatsku da mu uzvratim. malo smo toga zapravo uspjeli vidjet jer cetvoro djece (od kojih je moja princeza najstarija sa svojih ciglih cetiri) traze svoje. ka pravi turisti prvo smo okinuli na london's eye, tek toliko da se orijentiramo gdje je sta. prvi puta da sam ga vidio uzivo i izbliza, mislio sam da postoji cvrsta konstrukcija, kad ono samo sajle od prstena prema centru, vise manje ka na biciklu. impozantno i genijalno, al to je bilo to za prvi dan, pola dana smo izgubili na prepucavanju sa recepcionarom (mali hotel blizu st cross & king's pancreas stanice koga zanima saljem link), trazenjem parkinga (spasio auto iz paukove celjusti), placanju congestion charge i sl. jedino sam si jos priustio nocnu setnju (ajd i neki plus cinjenici da tamo mrak pada u tri popodne) kroz tower bridge, pogled na novu livingstone-ovu zgradu (gradska uprava). drugi dan iskljucivo klinci, regent's park i london zoo, manje zivotinja nego u maksimiru al vrijeme savrseno, djeca rastrcana, razigrana i ekstaticno sretna, roditeljima je to nirvana ma gdje bilo. navecer sam malo prosetao prijateljevim kvartom, bethnal green, tower hamlets burrough, zvuci gadno al njegova nova zgrada je super dobro osmisljena, solidno izvedena al ih hebu detalji, ono kad gradevinske firme krenu znirat na banalnim stvarima pa naprave sranje. zgrada je tocno iznad regent's kanala i malog parka kojem ne znam ime (obecao mi je fotku pogleda iz dnevne sobe), stan je duplex sa ogromnim staklenim zidom u dnevnoj sobi i radnoj sobi koja je na galeriji, okrenuto ka JI (ako ne grijesim, ujutro je bilo puno sunca). spavaca soba dobro izolirana od ostatka stana. izvana se izmjenjuju aluminij, staklo i drvo, dve duple etaze pa iznad njih dvije jednostruke (manji stanovi) te na vrhu penthouse. zgrada vijuga prateci kanal.
kvart je na losem glasu jer je velik postotak asian (cca 70%) al meni je simpa i nisam osjecao nikakvu nelagodu setajuc nocu. olympic village se gradi u blizini pa ce i taj dio vjerojatno usminkat, napumpat cijene nekretnina. sad jos uvijek mozes nac dijelova gdje su jos ostale one potleusice od prije, one sa crnom ciglom, poslijeratne kuce u nizu, nove council estate, residence estates kao ova zgrada gdje je moj prijatelj.
elem tako je i drugi dan prosao, a treci je na moje inzistiranje bio posvecen tate galeriji, obavezna stanica svima koji idu u londru, nista ciljano nisam isao gledat, cista setnjica kroz stalnu postavu. otisnuli se na najvisi kat gdje je pogled fantastican. naravno prosli smo i famozne tobogane, super fora, mada ne vidim vezu s umjetnoscu osim sto je takav gimmick dovukao horde ljudi u galeriju koji joj inace ne bi prisli ni na puskomet. nakon toga pjeske po embarkment-u, mala princeza se dovatila nekog hot doga sa hrpom kecapa, pa se to cijedilo, nikakav problem inace al sam je nosio na vratu pa se cijedilo po mojoj celavoj glavi, taman za posjetu dungeons al smo ipak od toga odustali te krenuli prema nekom rucku/veceri, hotelu, autima i tunelu. povratak prava odiseja, al ionako je post predugacak.
uglavnom kad se sve svede pod crtu, nismo bas puno uspjeli vidjet, ganjanje djecurlije po tube nije bas neka sreca, prije sam gradove dijelio na one u kojima bih mogao zivjet (na neko duze ali ograniceno vrijeme-nostalgija-slijedeca tema) i london je to zasigurno, BIO. od kad je potomstva nema na tom spisku vise tih buzzing, vibrant gradova, hebo ti sve prednosti kad djecu ne vidjas nego vikendom kroz staklo dok se ona bave neakim vanskolskim aktivnostima. al mi se otvorio apetit, sigurno cu jos koji puta na izlet, toliko se toga desava, kazalista, mjuzikli, stand-up komedije, .... na sve sam slinio, a nista vidio.