Ili još gore, Meursault

Ne bih se složio s boranijom oko bojanglesa da je "prestario" i da ga je napustio elan... dapače, ej -- čovjek bi mijenjao svijet!!  Ja sam nekoliko godina njemu junior, no već sam i ja, prije dosta godina čak, shvatio da svijet nije moj da ga mijenjam.  Barem ne na takav način, da idem nešto "popravljati"... jer... sad ću postaviti jedno provokativno pitanje bojanu, nadam se da se neće naljutiti....

Koja je razlika između nekog tko hoće "unormaliti" i "ukulturiti" sve te divljake i hijene kako bi nam svima bilo bolje i svijet izgledao onako kako mi mislimo da je ispravno, i onog već ovdje prodiskutiranog opetrođenog vjerskog fanatika koji hoda okolo s Biblijom, ispituje ljude jesu li spašeni, i propovijeda smak svijeta i vječnu patnju ako ovo ili ono...  Moj odgovor, razlika mala do nikakva.  S tendencijom ka nikakvoj.

Jedino što imaš pod svojom kontrolom si ti sam.  Prema tome, ponašaj se onako kako ti tvoj sustav vrijednosti nalaže.  Kao što je Martha Washington, američka prva prva dama, još davno rekla, "naša sreća ili mizerija ne ovisi o okolnostima u kojima se nalazimo, nego našem postavljanju prema njima".  Ili što bi se kod nas narodskije reklo -- ma boli te ku.rac, Bo, boli te ku.rac za hijene i divljake.  Što se više njima baviš, tj. što im više dozvoljavaš da određuju tvoje raspoloženje, to si nesretniji, i dalje od onog čovjeka kakvim želiš biti.

Pitaš za djecu... odgovor je isti.  Budi onakav kakav tvoj sustav vrijednosti nalaže.  Djeca će u tebi vidjeti boga - oca i sina i duha svetoga... i učiti od tebe. Naravno, roditelji im nisu jedini utjecaj, ali kao što mrkva kaže, male korekcije, ukazivanje da su neke stvari ružne i da "mi" to ne radimo...  Najosnovnije je da prihvatiš i ponašaš se u skladu s time da djecu NE MOŽEŠ zaštititi od svijeta (tvojoj namoranosti Holdenom C. unatoč).  Ono što možeš je napraviti od njih ljude koji će se sami znati zaštititi od svijeta.  I što bi Stevo Karapandža reko, "i jedna žlica Vegete...":  uza sve to, imati puno vjere da će stvari ispasti ok, usprkos svemu.  Jer bez toga, svi bi sad hodali okolo tražeć uže i drvo.  To je i mrkva već rekao, uostalom.

Zaključak: ma pusti budale, Bo, ko ih yebbe, nek rade šta 'oće.

I da još dopunim ono o postavljanju prema hijenama i divljacima... jer, lako reć "nemoj da te to dira"... moje razmišljanje kad vidim nekog takvog je ovakvo: E, sva sreća da ovakvih ima toliko, pa mi normalni izgledamo ko zvijezde kraj njih, a bez puno truda.  Hvala dragom Bogu za Big Brothera i novu knjigu Anice Martinović!  (Neću stavljat smajlije nikakve, jer najozbiljnije to mislim.)  

 Lijepe riječi izrekao prijatelj Kauboj.Punokrvni Pjesnik koji se to boji priznati.

Ipak,molim da me se ne shvati krivo,ali moj unutarnji svijet toliko je bogat da mi osmjeh s usana (toliko tipičan na gornjoj fotki ispred cafea Seinfeld!)ne može otkinuti tisuću hijena i divljaka...Nisam uistinu ni mizantrop ni depresivac,čak dapače,no eto,ponekad...

...no,postavio sam to pitanje-ma nije ni pitanje već samo glasno mislim,u kontekstu da sve više živim u troskoku (sad me zamislite kao J.Edwardsa,čak smo i jednako prosijedi),poskakujem dakle između vanjskih 'hijena i divljaka' kako bih pristupio jednoj od svojih nekoliko Oaza (She,Friends,Job,Literature,i...Forum),a da mi se sav 'vanjski svijet' u dnevnom ritmu toliko ogadi da nisam daleko od Salingerovog eskapizma i planinske kolibe.

A ovo sam jutros napisao jer mi je jedna situacija digla tlak,...išao sam dakle na svoju uobičajenu 10 minutnu šetnju do posla kad mi je jedna babuskara parkiranim autom doslovce blokirala put (Kauboj će znati što znači kad ti netko u riječkom Starom gradu zapriječi put)...dakle žena parkira auto poprečno na pješački put,a ja onako ljubazno kako su me moji sušački Buddenbrockovi odgojili ZAMOLIM ženu da makne auto jer tuda osim mene prolaze još tisuće ljudi...i znate kako je epizoda završila?-pa babetina me sterala u 'krasni qrac i rekla da gledam svoja posla'.

I kako da budete dobre volje kad vam tako započne dan?Kad shvatite da je taj postupak samo paradigma puno gorih stvari i općenitog stanja u kojem nikog nije briga za drugog čovjeka,kako kod malih i nebitnih, jednako tako i kod velikih i važnih stvari.Pa shvatim da je u pravu Hugh Grant kad kaže u 'About a Boy':

'I am an island,I'm Ibiza!'

Definicija ironije: kad jednom urbanisti na putu na posao put zapriječi krivo parkirani auto zbog, najvjerojatnije, nedostatka parkirnog prostora. 

 O, Kauboju, krasno li zboriš! Gotovo da bih potpisao tvoj post u kojem si sasvim jasno i koncizno objasnio svoj životni stav "glede hijena i inih socijalnih uzurpatora"!

Meni je bilo posebno zanimljivo da pročitam i tvoj i prethodni boov post jer, na neki način, ta dva teksta odslikavaju moj "životni put"!! Prva faza mog, nazovi, intelektualnog sazrevanja, je bila dosta slična onom što opisuje bo. Jako se dobro sećam...upravo diplomirao Filozofski fakultet, pročitao "sve" što je vredno čitanja... 100% ubedjen u ispravnost svojih stavova i vrednosti... i do zla boga iznerviran moralnim posrnućem sveta u kojem sam živeo. Pa, kako mogu tako bezočno lagati, pitao sam se bezbroj puta nakon odgledanog TV Dnevnika?! Kako samo smeju da nam sole pamet o demokratiji i ljudskim pravima kada živimo u jednopartijskom sistemu sa diktatorom na vrhu hijerarhijski ustrojene piramide?!  Čak sam bio toliko uveren da sam ja u pravu - a oni u krivu - da sam bio počeo da maštam o tome da organizujem podružnicu Crvenih Brigada Banovo Brdo!

Nakon epizode zvane Sri Lanka, sve se medjutim preokrenulo. Odjednom sam, shvatio svu težinu dileme, "a, šta ako ja ipak NISAM u pravu!?" Ili, "pa i da jesam, ko mi daje za pravo da sad ja drugima solim pamet i izvodim ih na pravi put"!? Baš ko što Kauboj reče, svako pontifikovanje, svaki pokušaj da promeniš svet, odn. ljude oko sebe, neizbežno vodi u - konflikt. Jedan ovdašnji sociolog je to nazvao "Liberalnim imperijalizmom". Fenomenalno tačno! 

Od tada mi je najvažnija stvar u životu postala - moral... etika... To je jedini zakon, jedina "teorija" koje sam svestan da treba da se pridržavam i jedini način da živimo i opstanemo skupa, kao jedinstvena ljudska zajednica. Mislim, sve se da nekako rešiti, dogovoriti, složiti ako se prethodno dogovorimo: 1)da ćemo poštovati jedan drugoga i 2)da niko od nas nije Bogom odredjen da bude uvek u pravu. U praksi to još znači raskrstiti sa svojim egom, odn. svesti njegov uticaj na najmanju moguću meru. Da se opet vratim na Kauboja, ovo znači i odustajanje od ideje da možeš menjati druge. Možeš samo menjati sebe... i to, prema onoj, "Svakog dana u svakom pogledu..."! Zaista. Meni je cilj da svojim životom, svojim ponašanjem pokažem kojim se vrednostima i normama rukovodim.  Umesto što ću ići unaokolo i "prijateljski ubedjivati" druge da prihvate moj put kao najbolji!  

A "hijena" će uvek biti. Ali, u ogromnoj većini slučajeva, meni je tih ljudi - žao!!! Pa i ta "domaćica" koja te je, bo, tako sočno opsovala zbog glupog parkinga!!! Nije li ona za žaljenje, jadnica? Zamisli, kakav li je tek njen mentalni i pogotovo emotivni sklop kad je spremna zbog takve jedne sitnice srozati se na nivo neurotične uličarke??? Svi ti ljudi koji u sebi nose paket-bombu u vidu mržnje, pakosti, ljubomore... dovoljno mi je samo da pomislim na to kako im je teško zaspati uveče i sa kakvim se bedakom bude svako novo jutro! Toliko čak da je meni gotovo neprijatno što nikoga ne mrzim, što nemam niti jednog "neprijatelja", što mirno spavam, što volim ljude i narode koje bi po nekom pravilu mržnje trebalo da proklinjem...! 

Pada mi na pamet Kunderin naslov, "Nepodnošljiva lakoća postojanja". Živeti moralno, odn. nemati razloga da lažem, da se krijem od bilo koga, da mrzim ... je zaista neverovatna lakoća postojanja! Ali, nimalo nepodnošljiva. Dapače!   

 Btw, Bo, u kakvom si srodstvu sa Sartrom? Bergsonom? Jaspersom? Kierkegaardom?! Ili, čak, Ivom Andrićem?! Sve neke teške egzistencijalne teme!  

Ej, pssst! Malevich... Kad ćemo opet o njemu?

 jao prijatelju Cap,pa mene to samo nekad ponese val...potpisujem SVE što si prethodno napisao a vjeruj mi da tako i živim (vidi dio gdje spominjem moje OAZE!),no ja sam ti ipak (ne)tipični Mediteranac-sangvinik;...Janus koji je s lijeva Don Quijote a sdesna salonski mitelevropski-konformist 

Malevich,jao Malevich...jesi bio na izlozbi u Guggenheimu lipnja (juna) 2003.?...ja u dnevnom boravku držim veliki plakat sa izlozbe-crni krug na bijeloj pozadini kao uspomenu...ma jako volim i Malevicha i Kandinskog...cijelu tu rusku školu-no možda je bolje o tome uživo jednom kad se nadjemo?ili navečer u Happy houru ako nas razgovor ponese...