O, Kauboju, krasno li zboriš! Gotovo da bih potpisao tvoj post u kojem si sasvim jasno i koncizno objasnio svoj životni stav "glede hijena i inih socijalnih uzurpatora"!
Meni je bilo posebno zanimljivo da pročitam i tvoj i prethodni boov post jer, na neki način, ta dva teksta odslikavaju moj "životni put"!! Prva faza mog, nazovi, intelektualnog sazrevanja, je bila dosta slična onom što opisuje bo. Jako se dobro sećam...upravo diplomirao Filozofski fakultet, pročitao "sve" što je vredno čitanja... 100% ubedjen u ispravnost svojih stavova i vrednosti... i do zla boga iznerviran moralnim posrnućem sveta u kojem sam živeo. Pa, kako mogu tako bezočno lagati, pitao sam se bezbroj puta nakon odgledanog TV Dnevnika?! Kako samo smeju da nam sole pamet o demokratiji i ljudskim pravima kada živimo u jednopartijskom sistemu sa diktatorom na vrhu hijerarhijski ustrojene piramide?! Čak sam bio toliko uveren da sam ja u pravu - a oni u krivu - da sam bio počeo da maštam o tome da organizujem podružnicu Crvenih Brigada Banovo Brdo! 

Nakon epizode zvane Sri Lanka, sve se medjutim preokrenulo. Odjednom sam, shvatio svu težinu dileme, "a, šta ako ja ipak NISAM u pravu!?" Ili, "pa i da jesam, ko mi daje za pravo da sad ja drugima solim pamet i izvodim ih na pravi put"!? Baš ko što Kauboj reče, svako pontifikovanje, svaki pokušaj da promeniš svet, odn. ljude oko sebe, neizbežno vodi u - konflikt. Jedan ovdašnji sociolog je to nazvao "Liberalnim imperijalizmom". Fenomenalno tačno!
Od tada mi je najvažnija stvar u životu postala - moral... etika... To je jedini zakon, jedina "teorija" koje sam svestan da treba da se pridržavam i jedini način da živimo i opstanemo skupa, kao jedinstvena ljudska zajednica. Mislim, sve se da nekako rešiti, dogovoriti, složiti ako se prethodno dogovorimo: 1)da ćemo poštovati jedan drugoga i 2)da niko od nas nije Bogom odredjen da bude uvek u pravu. U praksi to još znači raskrstiti sa svojim egom, odn. svesti njegov uticaj na najmanju moguću meru. Da se opet vratim na Kauboja, ovo znači i odustajanje od ideje da možeš menjati druge. Možeš samo menjati sebe... i to, prema onoj, "Svakog dana u svakom pogledu..."! Zaista. Meni je cilj da svojim životom, svojim ponašanjem pokažem kojim se vrednostima i normama rukovodim. Umesto što ću ići unaokolo i "prijateljski ubedjivati" druge da prihvate moj put kao najbolji!
A "hijena" će uvek biti. Ali, u ogromnoj većini slučajeva, meni je tih ljudi - žao!!! Pa i ta "domaćica" koja te je, bo, tako sočno opsovala zbog glupog parkinga!!! Nije li ona za žaljenje, jadnica? Zamisli, kakav li je tek njen mentalni i pogotovo emotivni sklop kad je spremna zbog takve jedne sitnice srozati se na nivo neurotične uličarke??? Svi ti ljudi koji u sebi nose paket-bombu u vidu mržnje, pakosti, ljubomore... dovoljno mi je samo da pomislim na to kako im je teško zaspati uveče i sa kakvim se bedakom bude svako novo jutro! Toliko čak da je meni gotovo neprijatno što nikoga ne mrzim, što nemam niti jednog "neprijatelja", što mirno spavam, što volim ljude i narode koje bi po nekom pravilu mržnje trebalo da proklinjem...!
Pada mi na pamet Kunderin naslov, "Nepodnošljiva lakoća postojanja". Živeti moralno, odn. nemati razloga da lažem, da se krijem od bilo koga, da mrzim ... je zaista neverovatna lakoća postojanja! Ali, nimalo nepodnošljiva. Dapače!