off the topic

@ NYC

zahvalio bih ti se još jednom, ali puno ti je sanduče...

 Hvala, dida. Ocistio sam "ulazni sanducic" i sad je samo "63% pun"!

Bas kao sto kaze ona stara narodna poslovica, "ulazno sanduce puno, a glava - prazna".

 @dida,Munhoz...razred za povijest DPS-a,-ovdje-

može molim barem kraća recenzija Billingtonove knjige koju spomenuste?,za nas laike?

 U koje ubrajam i sebe!

Dakle,... cekamo...

vrlo ukratko i sturo: ikona i sjekira su visile na zidovima svakog ruskog seljaka... sjekira je predstavljala ono materijalno, borbu protiv prirode, a nerijetko i drugog covjeka, a ikona je simbolira ono duhovno, utjehu i nadu... bez jednog i drugog nije islo

knjiga je esejisticki pogled na povijest ruske kulture i na sile koje su je pokretale, najcesce izvana, no koje su u Rusiji u pravilu potpuno promijenile svoj karakter i pretvarale se u nesto originalno... od pokrstavanja iz Bizanta i Varjaga na tronovima ruskih knezeva... o vjecnoj ruskoj podvojenosti izmedju Zapada i Orijenta, o teznji za priznanjem od strane tog istog Zapada, a koja je iznjedrila najveca djela svjetske umjetnosti, te o barbarstvu koje je od strane Orijenta ucijepljeno u rusku dusu... 

ono sto mi je bilo potpuno otkrice je koliko je razno-raznih vjerskih (za sluzbenu dogmu naravno heretickih) pokreta bilo unutar ruskog pravoslavlja i koliko su ti pokreti bili masovni i cesti... ja sam o pravoslavlju do tada razmisljao kao o monolitnoj samodovoljnoj zajednici, koja tvrdoglavo odbija ici u korak sa svijetom oko sebe, u stalnom panicnom strahu od "drugih", a taj strah automatski brise svaku naznaku opozicije, promjene - jer "sve sto se mijenja nije u skladu s ortodoksnim ucenjem"... rekli bi psiholozi "pasivno-agresivna zajednica"

inace, na mene je knjiga ostavila dubok dojam, jer za mene su Rusi uvijek do tada predstavljali masu koja goloruka prisilno jurisa na njemacke tenkove i koja sluzi kao topovsko meso (cast iznimkama koje su obogatile umjetnicki svijet, a koje je Parabola naveo na prethodnoj stranici), bez mrvice neke svoje inicijative i osobnosti... a na knjigu sam naletio u nekoj svojoj panslavenskoj fazi (koja me jos i danas drzi u tragovima), da bi nakon nje postao skoro pa uvjereni rusofil (to me u medjuvremnu pustilo)...

zapravo, sad mi dodje da je procitam opet... valjda nisu ovdje sve pobacali u smece prilikom oslobodjenja '89

 zahvaljujem Munhozu na recenziji,nagovorili ste me da potražim tu knjigu.

a u svjetlu svega izrečenog,intrigira me jedna tema-kvalitetna tema!,koja se nažalost razvodnila jer je postavljena pred krivim i preširokim auditorijem-tema korijena Evropske civilizacije,što god pod time smatrali.

I ja sam imao periode,kako kaže Munja-'panslavenske faze' kad sam smatrao da je ruska (ili slavenska) kultura ta koja je temelj evropske;...zatim periode kad sam u nebo dizao germansku civilizaciju; ili u zadnje vrijeme-anglosaksonsku...ili tijekom faksa-mediteransku...

u svakom slučaju,volio bih čuti od vas mišljenje.Naravno da ne postoji univerzalan odgovor no nemoguće je zanijekati germanski doprinos filozofiji i glazbi, ili recimo anglosaksonski književnosti...itd...itd.

Kad stignete,naravno,pitanje je za 1 000 000 kuna.

 Catalanko,držim da uopće nisi promašio temu,dapače!

znam da bi se o korijenima evropske civilizacije mogli napisati traktati teksta;no stoji jedna-slažem se,možda iracionalna činjenica da kad stojite na atenskoj Akropoli,osjećate da se nalazite u izvorištu svega onoga što čini našu današnju civilizaciju...ponavljam,osjećaj je na granici iracionalnog,a tko je šetao Akropolom zna o čemu govorim.Ne želim mistificirati,no penjući se sa Plake ka Propilejama,i kasnije migoljeći uz Partenon i Erehteion,mene su prolazili trnci,jedno gotovo orgazmičko iskustvo...imao sam nekakav feeling da sam došao do-IZVORA,do mjesta odakle je SVE počelo.

Zaustavio sam se sa sjeverne strane Akropole i neke vrijeme uživao u fenomenalnom vidiku...misleći pritom o grandioznosti helenske kulture (a time i svjetske)koja je ponikla upravo na mjestu gdje sam sjedio i meditirao...pokušavao sam vratiti se u vrijeme klasike,u 5.stoljeće prije Krista...dakle vrijeme Perikla-Aristotela-Platona-Ihtina i Kalikrata,...i nekako mi je bilo logično da se taj veliki povijesni trenutak desio upravo na mjestu gdje stojim.

Moram spomenuti još jedan detalj koji me fascinirao-na Akropoli se nalazi i jedan manji muzej arhaičke helenske skulpture (7.-5.st.pr.Kr.)gdje dominiraju muške figure (kurosi) koji vas obore s nogu ne samo kiparskim umijećem autora već i -OSMJEHOM.Svi kipovi redom imaju divan OSMJEH na licu!

 Evo kolega Libor je manje-više sve rekao... Nadovezao bih se eventualno s rečenicu dvije...

Knjigu je napisao Amerikanac, no Amerikanac s jednom suptilnom i iscrpnom upućenošću u rusku kulturu i povijest ideja ruskog društva tako da nepristrani čitatelj stvarno ostane osupnut čitajući ovu knjigu. Naprosto se čovjeku pred očima otvori jedna prebogata, zavodljiva kultura, s mnoštvom nijansi koje prosječno kultivirani eksjugoslavenski školarac niti ne naslućuje. Ono, knjiga naprosto pobuđuje spoznajnu glad i žeđ i neodoljivu želju da se zaljubiš u sve što je rusko. Zato me ni najmanje ne čudi Liborova privremena panslavistička ognjica. K tome, u knjizi je istaknuto mjesto (naravno unutar svog vremena) dobio i "naš" panslavistički isusovac Juraj Križanić za koga sam čitajući Krležu mislio da svoju "veličinu" unutar naše kulture duguje samo Fricovoj blagoglagoljivosti i blago "pervertiranom" vanstrujaškom ukusu starog svađalice. (Inače, Križanić je jedan stvarno zanimljiv lik koji se u 17. st. obreo u Rusiji i na carskom dvoru pokušavajući lobirati za preobraćenje Rusije na katoličanstvo i ujedinjenje cjelokupnog slavenstva oko "majčice". Kasnije zaglavio negdje u Sibiru, pišući i dalje svoje filozofsko-političke rasprave.)

Mada je knjiga beogradsko izdanje, još se uvijek može naći po gradskim knjižnicama u Zagrebu tako da nemaš brige Libore...   A i Dida se opskrbio jednim primjerkom u antikvarijatu Dveri za posljednjeg posjeta Begešu tako da "... živi, živi duh slavenski, živjet će vjekovma"...