Evo ga, opet, bo sa njegovim meta-meta-temama!
Hmmm..."korijeni europske civilizacije"?
Ja se osećam sposobnim - i donekle, kvalifikovanim - da govorim tek o ponekom detalju, jer je to ogromna tema.
Trenutno mi je na umu ta problematična veza izmedju kasnije Evrope sa antičkom Grčkom, odn. Heladom. Kažem, "problematična" iz razloga što je nakon širenja Hrišćanstva nastupio tzv. "srednji vek", odn. dugi period istinskog mračnjaštva i iracionalne ludosti gde je glavnu i najmoćniju ulogu igrala Hrišćanska crkva, odn. Sveto Rimsko Carstvo, a na istoku, Vizantija. Njima je bilo najmanje do Sokrata, Platona ili Aristotela! Dapače, čak su se svojski trudili da unište svaki trag antičke filosofije, proglašavajući većinu tada napisanih dela za - jeres.
Bez obzira na izuzetke (recimo, Augustin koji se i te kako napajao plastonskim i neo-platonskim idejama), činjenica je da su najzaslužniji za očuvanje antičke tradicije - ARAPI! Upravo su oni bili oaza tolerancije i učenosti kroz čitav srednji vek. Tako su se na univerzitetima u Bagdadu ili Cordobi izučavali i Platon i Epikur i Stoici i Gnostici i...!!! Upravo su dakle arapski centgri učenja bili ta ključna veza izmedju antike i Renesanse koja, koliko znamo, kao bitan deo svog programa uključuje i povratak pre-Hrišćanskim učenjima i idejama!
Da je srednjevekovna Evropa bila istinski naslednik antičke Helade, zašto bi nam uopšte trebala Renesansa!?!? Prosto, zar ne? Ali, Renesansa (a ubrzo potom i Prosvećenost) je upravo pokazala koliko je srednjevekovna Hrišćanska Evropa bila "u tunelu". Renesansa je upravo donela oslobodjenja od okova uskoumnosti, zasnovanoj na strahu, a to je osnovni princip Hričćanstva, odn. sve tri tzv. "biblijske religije" (još i Judaizam i Islam).
Da zaključim. Ma koliko mi danas tvrdili da je istorija evropskle civilizacije jedna neprekidna nit koja traje, taj opis ne odgovara stvarnosti. Bilo je tu puno prekida, slepih ulica, grešaka i grehova... Uopšte "istorija" kao "nauka" , kao pisanje o prošlosti je jedna vrlo kompleksna stvar! Neosporno je da sadašnjost piše istoriju, onako kako njoj odgovara... u datom trenutku! I naša istorija (ili naše istorije) su sve produkt ovoga trenutka i ove kulture. Baš kao što će se i naš svet promeniti, tako će se za nekoliko decenija drugačije pisati o prošlosti, za koju danas veliki broj ljudi veruje da je sasvim objašnjena, jasna, nedvosmislena...