Dimni, ne sumnjam da je prica istinita; cak i da su imena i detalji iskonstruisani, svima nama, Balkancima, je njen glavni motiv i te kako poznat. U tome je i smisao moje "jadikovke"...
Isto tako, simptomaticno mi je u prici to da se pisac (ime?) ni jednog trenutka nije zapitao o osecanjima devojke koja nemaju veze sa "virom"! Kao da nista drugo u njenom zivotu nije vazno - njene emocije, razmisljanja, osecanja prema muskarcima uopste...? Ne! Prica zapravo pocinje - i zavrsava - sa "Virom".
Prica me je podsetila na jednu drugu anegdotu ("pricu iz zivota"), na istu temu. Pre nekoliko godina sam proveo nekih nedelju dana na planini Tari, koja je tik uz granicu sa Bosnom. Generacijama su tu postojala "bosanska/turska" sela i "srpska/kaurska", jedni pored drugih. Svi su se medjusobno poznavali i postovali, ali mesanih brakova nije bilo. Uglavnom. U razgovoru sa mestanima sam cuo i ovu pricu:
Pre nekih 30-ak godina, jedna Srpkinja se ludo zaljubila u Muslimana iz susednog sela. Bila je to, naravno, nevidjena frka ne samo za te dve porodice, vec i za citava njihova sela. Svi su se upregli da "prevaspitaju" dvoje mladih, odn. da sprece da bilo ko od njih napusti svoju "viru". Kako sav njihov trud nije dao rezultata, na kraju su porodice nevoljno pristale i mlada Srpkinja se udala za svog ljubljenog. Pazi sad! Na dan svadbe, nakon sto je obavljena ceremonija, mlada ulazi u svoju novu kucu. Na pragu je ceka svekrva (majka njenog supruga), sva uvijena, kako "vira" nalaze, i pruza joj sveze odlomljenu granu, uz reci, "Uzmi ovo drvo i prelomi ga preko kolena!" Mlada je poslusa - uze granu i posle dva-tri pokusaja, prelomi je preko kolena. Svekrva joj na to rece, "E, tako si prelomila svoju 'viru' i nema ti povratka!"
Balkan... rituali, ceremonije, kicenja, simboli... i uvek neko "prelamanje", raskidanje, otkidanje. Zar ne moze sve to malo opustenije, ljudi??? `