mrkva... nisi lud...

naravno da sam i njoke radija... ali sve pocinje vecer prije kad se nabada panceta i mrkva... pa se onda ujutro izvadi i ocidi... pa se onako cili but premaze senfom i przi na ulju... e to je koma, onako veliki komad vrtit da se ravnomjerno sprzi... pa se reze na fete, sto je opet posal, i pocinje se radit umak... a i to dugo traje jer je meso dosta zilavo... pa jos njoke posli, tj istovremeno... ludo i nezaboravno, ali not anymore, thanks...

Hm, jel da i ovo metnem sad u potpis...

Ja sam još gorji.  Ako mi treba više vremena za spremit hranu nego što mi treba da ju pojedem, nemam živaca za to.  A nisam baš ni jako talentiran, pa mi to valjda zato ne pričinjava zadovoljstvo...  sva sreća da sam se oženio, inače bi se pretvorio u sendvič i juhu iz konzerve.

Inače, čekam didu kao kontinentalca da malo udari kontru ovim morskim specijalitetima, da ne budem usamljen kao mesožder.  Od NYC-a nema vajde, to već znam, a i Vile me gadno razočaro...   Mislim, hebeš ručak nakon kojeg sam gladan za pol sata (osim ako ne pojedem pol kile kruha... a onda bolje da sam na njega namazo putar i ajvar...).  Svaka čast aromama i palatama, ali, kao što se već deklarirah ovdje, "function before form", uvijek! 

 

  nisam nikad bio izbirljiv, a apetit je bio tesko utaziv. mislim da sam u zivotu odbio cetiri koje su bile na "ponudi". bilo je zbilja svega a s obzirom da sam gadan kao lopov nije ni cudo.  

 

nekima ovdje je to neka interna sprdnja, al oduvijek se zna me treba docekat kad nakon dugo vremena dodem doma, cak i ljeti se motaju sarme

 sva je sreća da kod 'Bobana' ima svega pa da nitko neće ostati gladan.Konsenzus je postignut jedino na pitanju bruschette koju tamo,hvala Bogu,daju bez mozzarelle.(btw,prema Men's Health,mozzarella je najzdraviji sir!)

Moram reći i da me zadnje vrijeme sve više pucaju neki filmovi nutricionističkog osvještenja,epifanije skoro...ne mrem više pajceka mumati,da ga hebeš.Svo to crveno meso mi nekako teško padne;a i bez licemjerja ne znam treba li nam to kao vrsti.Jest,i škamp je životinja reći će jamačno teksaški Heraklit pa da ga preduhitrim hipokrizijom:jest životinja ali nije sisavac.A kad sam već kod člankonožaca,ne bih mogao pojesti jastoga da ga preda mnom onako hitnu u kipuću vodu živoga pa da blago podivlja u mukama.

a na pitanje grofa Von Villricha moram reći da sam uvijek bio jako izbirljiv;otprilike prema onoj narodnoj:'Pij malo,pij dobro'

Čuo sam ovdje jednu izreku, aforizam, što li je već... "Tko voli hranu i zakone, ne bi nikad smio gledati kako izgleda priprema istih."

 vjerujem da bih nakon jednog posjeta klaonici trenutno postao vegetarijanac

čak i kad sam bio mali,majka mi je znajući koliko volim beštije,govorila kako su kobasice, batci i šnicle male glupe životinjice koje se i uzgajaju samo radi prehrane.Ne daj Bože da se neki praščić ili koka usmrti kako bi mali Bojkić dobio ručak na stol!Naravno da sam vjerovao u te priče.

a poslušajte i ovu pričicu koju mi je ispričao jedan veterinar.Dakle,otišao je on jednom iz Mugebe u Delnice po dva praščića kako bi ih liječio par dana od neke infekcije.I čim je on ukrcao od straha unezvjerenu prasad u kombi,životinjice su doslovce podivljale od straha misleći,vjerojatno,da ih se vodi na klanje.Beštijice su se toliko uplašile da su nakon pola sata vožnje obje uginule-od infarkta!?Kaže moj poznanik da su takvi slučajevi česti,pogotovo kod prasadi koja je navodno inteligencijom iznad pasa...pa zamislite vi sad koliko svi mi muke,straha,stresa,užasa i jada dnevno trpamo u sebe kroz salame,šnicle,koljenice...