ja sam isto puno citao, dok nisam dosao ovdje yebiga, sad ima kablovska, internet, TIVO, a volio bih nesto procitat ali nema se vremena... sad znam sta znaci glup ko amerikanac

 ... the ja sigurno cilja na nešto iz Seinfelda

Ja sam što se Rusa tiče malo neodlučna...

Ono što je njihova glavna poveznica, polagani tempo, korak po korak razvijanje radnje, osjećaja... sitni dijalozi da postenpeno polovimo međuodnose likova, uglavnom me čini nestrpljivom i nervoznom.  Dok mi sve to u većini pročitanih djela smeta, postoje neka koja su mi sa svim tim sastojcima na vrhu moje top liste. Npr. kod Idiota mi je sve apsolutno savršeno i svaki put kad je uzmem uživam u svakoj riječi, dok su mi Karamazovi naporni, fabula preusporena i cijelo vrijeme sam ih čitala s nervozom, te ih stvarno nisam imala želju uzeti ponovo.

Meni je osim Majstora i Margerite, najdraži Gogolj, ali pri tome je vjerojatno presudna moja sklonost ka "pomaknutoj" radnji (alegorije i sl. kao začin ili način komentara društva).

 on se zezo sa komplet ruskom tadasnjom ruskom hijerarhijom da to izgleda pomalo neverovatno za to vrijeme.

Ne prepisuj!

Isprika uvažena.  

Nego, stvarno, kod tih ruskih klasika, i većine ostale školske lektire, moj problem je to što su mi to dali prerano u životu.  Šta sam bio, mulac od 15-16 godina koji nije znao razliku između svog dupeta i rupe u zemlji, i što sam ja kao takav trebao dobiti čitanjem Zločina i Kazne ili Ane Karenjine?  Mislim, pročitao sam 600 od 800 strana Ane Karenjine (onih 200 nisam jer je nastavnica rekla da ćemo to ipak preskočiti jer nemamo vremena), i ne sjećam se ni jedne jedine riječi iz nje.  Ni jednoj jedinog lika, scene, o čemu bi taj roman uopće trebao biti...  Slično je i sa Očevima i Djecom, i Jevgenijem Onjeginom, itd. itd.  A iz Zločina i Kazne se sjećam da je lik 200 strana razmišljao jel bi ubio babu, pa ju je 2 stranice mrcvario, pa je onda još 200 strana razmišljao jel to bilo dobro što je ubio babu.  (A bez lažne skromnosti, nisam ni glup ni plitak...)

Možemo to definirati kao bacenje bisera pred svinje, ili kao veliki promašaj našeg obrazovnog sustava, ali ko što me tata odučio za cijeli život od pušenja tako što mi je dao dim kad sam imao 5 godina i tako stvorio pavlovijanski refleks gnjušanja prema cigareti kod mene, isto to je moja gimnazijska lektira učinila sa ruskim klasicima.

 Meni je školska lektira skoro isto učinila s Krležom. U 7. razredu smo morali čitati Bitku kod Bistrice Lesne i još pokoju njegovu pripovjetku iste ratne tematike. Na sreću Latinovicz me je izliječio od predrasuda pa sam s guštom čitala i njegove drame i poeziju, ali Bitku... smo ponovo morali čitati u srednjoj i nije mi palo na pamet provjeriti da li bi mi se mišljenje s kojom godinom promijenilo. Mora da se ljudi koji kod nas rade na planu i programu osnovnog i srednjoškolskog obraz. svojski trude ne dolaziti u bilo kakav doticaj s djecom za čiji uzrast pripremaju isti, jer drukčije si nebuloze u nastavnom programu ne mogu objasniti. Da li se netko npr. sjeća tehničkog odgoja i učenja o radu "turbina" ili iz kemije visokih peći i sl.

 

evo ga...sam se identificirao!

 Slažem se sa Kajbojem da nam se puno lektire u srednjoj školi servira jednostavno-prerano.Nema nikakvog smisla u tome da Dostojevskog ili Kafku čitaju djeca od 15 godina.Čovjek prije 30. (cca) jednostavno nema mentalnog kapaciteta da bi razumio 90% svjetskih književnih klasika, a za srednjoškolsku djecu bilo bi najbolje da umjesto lektire čitaju stripove te da ih 3x tjedno vode u kino ili kazalište.

Evo vam najbolji primjer kako se Kafka čita nekad,i kako ga čitamo danas:moje pitanje svima glasi

-ima li seksa u 'Procesu'?

(odgovor-ima,i te kako!a jeste li ga primjetili dok ste knijgu čitali u srednjoj školi?pa naravno da niste.Ja sam nedavno po n-ti put čitao to Kafkino remek-djelo i ustanovio da pored ostalog,pršti i erotskom energijiom,naime Jozef K. spolno opći sa točno 3 žene...eto,što nam je percepcija nekad i danas!)