ja sam znao svirati na klaviru "za elizu", "lijepa nasa" i "zapjevajmo slozno svi"...al sam bio talenat!  da me rendi, pola i sajmon vide na americkom idolu, odma bi iso u holivud.

 naravno nisan manje (a ni vise ) ocekiva od kauboja... fali jos drugi dio, ciji je prijedlog bija taj duzi naslov?

takodjer sto je inspiriralo tolstoja? tj di je pronalazija inspiraciju?

 koliko pamtim,Tolstoj je živio od 1828. do 1910.(?)...pa di ćeš veće inspiracije od carske Rusije u 19.stoljeću?(ratovi,preljubi,prevrati,društveni nemiri,...)

interesantno je koliko su svi ruski klasici bili vezani s Francuskom...teško mi je zamisliti da su tada i Tolstoj i Dostojevski i Turgenjev i Flaubert i d'Maupassaint i Stendal pripadali zapravo istom kulturnom miljeu,i da je zapravo riječ o jednoj jedinstvenoj kulturi!?

također,volio bih da nam netko od povjesničara objasni tu vjekovnu povezanost Francuske i Rusije,dio čega je htjeli mi to priznati ili ne,i Srbija

slozio bih se djelomicno s tezom da neke od klasika covjek ne moze razumijet do 25. ili 30. godine, no ako se ti isti klasici ne ponude (i ne nametnu) u razdoblju od 14-18 godine, tko ce ih ikada procitati? Kada? Jednom kad krene pravi zivot, tko ce mislit o Turgenjevu, Krlezi, Joyceu, Byronu? Tko ce u ruke uzet "Evgenija Onjegina"? Koliko posto stanovnistva cita klasike i nakon srednje skole i obavezne lektire? Jedan posto? Dva?

Ja sam bas pretproslo ljeto po prvi put isao citat "Crveno i crno" (u srednjoj sam zbog necitanja iste dobio jedinicu preko pola imenika), bas sam se potrudio, bio pun dobre volje, savrseno kuzim kontekst u kojem je djelo nastalo i nisam nepripremljen krenuo u citanje... i sto se desilo: knjiga je strahovito dosadna ... toliko patetike na jednom mjestu ne mogu probavit: za danasnjeg covjeka su oni tamo prezentirani osjecaji, patetika, drustvene konvencije, pravila i sve ostalo beznadezno zastarjeli... mogu mislit kako je tek nekom tko danas ima 17 godina i prisiljen je to procitat... niđe veze s vezom i 21. stoljecem

prema onom sto mogu zakljucit iz osobnog primjera, glavna odgovornost je na uciteljima i profesorima koji predaju knjizevnost... meni je srednjoskolska lektira bila izrazito dosadna, izbjegavao sam sve one glupe Ruse i u isto vrijeme gutao Pavlicica, LeCarrea i Tribusona, pala mi je roleta na oci svake jeseni kad bih vidio popis lektire ("niti jedan jedini jebeni poznati pisac?"), no moja profesorica hrvatskog je imala dar da nas uvede u razdoblje, da nam predoci konkretni kontekst, zainteresirala nas je za djelo... sjecam se kad sam uzeo u ruke i malo prelistao Schillerove "Razbojnike" - ono, katastrofa totalna, neka glupa bezvezna drama prije 300 godina, mrak mi je pao na oci ("nakon glupog Molierea, jos jedan davez?"), no uz dobru pripremu od strane profesorice i moju dobru volju, na kraju sam bio odusevljen: "ej, covjece, pa to je stvarno djelo koje je dizalo na noge! Manifest Revolucije!"

usporedo bih to sa slusanjem opere: dzaba ti sve lijepe arije i skolovani savrseni glasovi ako ne kuzis o cemu se konkretno radi i zasto ova uporno vristi na pozornici dva sata...

ne znam koliko je imala bilo kakvog uticaja na mene ali je to grupa,mozda i jedina od koje mogu slusat bas sve.jednostavno u moru lelekanja,ljubavnih jada,ostavljanja i kukanja jer nas je ostavila neka draga dusa,njihovi tekstovi su bili nesto sasvim drugo.zato ih je bilo mnogo tesko pamtiti ali ihe je bio veliki gust citati.moja grupa no1 zasigurno.

da ne spominjem sto sam 80-ih i pocetak 90-ih skoro jedini ovdje slusao pa je to bio odlican kontakt sa raznim devojcicam aiz bg i ns koje su to slusale .cak sma imao curu koja je bila ludo zaljubljena u mladenovica.sjecam s ekad je umro bio sam u vranju ia na radio stanici 1 vremena ekv sto je bilo nepojmljivo u to vrijeme,i na kraju spiker kaze da je to u pomen pokojnog milana mladenovica.

 ja sam rat i mir procitao izmedju 8 osnovne i prvog srednje isto kad i vreme smrti.i kad sam ih opet citao 10 godina kasnije to su potpuno druge knjige.

meni je stepski vuk izazvao isto osjecanje kao ostankijevicu crveno i crno.nekako sma kazem uvijek vis evolio nase i ruse,mada u poslednje vrijeme sam citao par sjajnih knjiga savremenih pisaca(a ja sam uvijek imao otpor prema njima). tarik ali i maluf.vrijedi ih procitati.pogotovo koga interesuje pogled na krstaske ratove sa one druge strane.ko voli staru grcku neka procita ognjenu kapiju pa plime rata.dobro stivo mada je nakad preopsiran u opisivanj hijerarhije i stanja u tadasnjoj grckoj.mada je to mozda neophodno za nekoga ko ne poznaje tu tematiku previse. a ko nije procitao pod obavezno da procita opsadu crkve svetog spasa .takodje ko ima vremena neka procita "dosao sam po tebe i vodim te sa sobom" od amanatija.knjiga zbog koje sam se na kraju iznervirao i da mi je pisac bio tu zadavio bih ga mislim .

uh ala sam se raspisao a treba radit.aj pozdrav mrtvi pjesnici(bolje i to neko mrtve duse )