sinoc konacno odgledah novi film Jirija Menzela "Sluzio sam engleskog kralja" (ne znam kako ce to tocno prevest kod nas)... nakon desetak godina, oskarovac Menzel je snimio dugoocekivani film, koji je odmah izazvao paznju javnosti (do sada u Ceskoj oko pola milijuna gledatelja, a sudeci prema ispunjenosti kina sinoc, dva mjeseca nakon premijere, broj ce jos dosta rasti), a dobio je i nagradu kritike sad u Berlinu i cini se da ce jos dosta nagrada pokupiti putem...
moram priznat da sam prije gledanja bio sumnjicav prema filmu iz vise razloga: em nisam ljubitelj kliseizirane ceske filmske produkcije (komedija, smotani glavni lik, hrpe piva i pivnickih interijera, dvije-tri sise i smijeh i zabava za siroke mase, uz jednu zlicu narodnih mudrosti), em kriticari u novinama (ceskim) su film prokomentirali gotovo mlako, em mi se ucinilo da je izvan zemlje docekan vise kao "wow, novi Menzelov film!!!" nego kao neko hvale i paznje vrijedno filmsko djelo...
no, predrasude su tu da bi se rusile... film je odlican!

Istina, Menzel ne moze pobjeci od svojeg filmskog okruzenja, pa je glavni lik smotan (naizgled), pivo tece na sve strane, mudar obican puk nije zaboravljen, a i golotinje ima u velikim kolicinama... no, Menzel to radi nekako
drukcije, svi ti ceski kliseji postoje u velikim kolicinama, no (zacudo) ne smetaju, nego se odlicno uklapaju u malo pomaknutu pricu... vidi se da je tip genijalac i veliki perfekcionist i da je film radio zbog sebe i samo na svoj nacin, sto dokazuju i cinjenice da se snimanje filma pripremalo skoro 10 godina, da je Menzel bio nezadovoljan ceskim glumcima na raspolaganju, pa su tako glavni likovi u filmu bugarski glumac Ivan Barnev i njemacka glumica Julia Jentsch...
o cemu se radi: glavni lik, provincijski djecacic koji se zove Dijete, radi kao konobar, mijenjajuci hotele i restorane (hrpa piva i pivnickih interijera) u kojima radi i polako se probija u hijerarhiji tog zanimanja, sanja kako ce se obogatiti, uz naravno hrpu zanimljivih dogadjaja (dekadentne tridesete godine)... stvari se pocinju komplicirat kada se, ocekujuci Hitlerov napad na Cehoslovacku, nase Dijete zaljubi u koga drugog nego u cesku Njemicu, uciteljicu iz provincije, fanaticnu zaljubljenicu u Hitlera...
kroz cijeli film se Menzel sprda s povijesnim super-ozbiljnim dogadjajima: npr. u sceni kada se s radija cuje proklamacija ceskog predsjednika koji je 1939. odlucio sudbinu svoje zemlje predati u ruke Fuehrera Velikog Njemackog Reicha ("mi Cesi ne ratujemo"), nase Dijete se nalazi u klinici kako bi ostavio uzorak svoje sperme, jer ne moze bilo kakva necista sperma oploditi njegovu arijevsku uciteljicu... i sad on pokusava obaviti posao, no smeta ga ozbiljni glas ceskog predsjednika, koji se cuje s radija...
u Berlinu je nagradu dobio vjerojatno zato jer se film velikim dijelom bavi cesko-njamackim odnosima i pitanjem progona/genocida (Cesi eufemisticki kazu "premjestanja") tri milijuna autohtonih Nijemaca iz Cehoslovacke nakon 1945... klasicno pitanje silom nametnute kolektivne odgovornosti koje Cesi jos uvijek nisu rijesili, nemaju volje rijesiti i tesko se nose s tom odgovornoscu... u drugim zemljama i iz drugih pogleda ta problematika u filmu mozda nece izbiti toliko u prvi plan, no film svakako preporucujem pogledat zbog odlicne glume, odlicne glazbe, prelijepih glumica i hrpe ceskih kliseja u nenadmasnoj interpretaciji Menzela...
[uredio ostankiewicz - 03. ožujka 2007. u 10:40]