Sjećam se jednog razgovora s njim na tv-u 1 na 1 prije nekih 7-8 (možda 10?) godina, tek se je probijao na površinu u kojem me totalno iznenadilo koliko je zanimljiv. Pričalo se o svemu - odnosu s ocem, glazbi, književnosti, filozofiji čak... , ostalo mi je najviše u sjećanju njegov osvrt na "Sto godina samoće" s kojim je bio oduševljen, iz razloga što sam baš taj dan završila s čitanjem baš tog djela i bila poprilično uzdrmana. (Jel i to spada u onaj, kak se ono zove, sinkronicitet
).
Inače me njegova muzika ostavlja uglavnom ravnodušnom, osim kad ju izvode klape, ili kad čujem Dobre ljude i još poneku. Najveći problem mi je on kao pjevač, po mom mišljenju kvari svojim pjevanjem inače solidnu muziku i sjajne tekstove. Uživo ga nikad nisam čula, s obzirom da to nije baš neki stil muzike koji mi je srcu previše blizak.