Lijepa li si

 

Kad se sjetim suza krene
Zamirisu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih obicaja

 

Prepoznah ljepotu tvoju
Sto probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jace, veliko je

 

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna dusa a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Lijepa li si

 

Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema

 

Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima

 

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna dusa a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Lijepa li si

 

 Iza devet sela

Daleko, daleko iza devet sela, Cujes li me kako dozivam te rode, Priko devet suma i velike vode, po prasljavom putu ti uz rijeku kreni, kad zapiva Sokol, sve si blize meni, nemoj ici lijevo, na krizanju staze, tu ne ide niko svi se zvijeri paze, nego ajde desno do velike stijene, Gorske ce te vile poslati do mene

Daleko, daleko iza devet sela, daleko sam ja, Gdje su vuci, vile i Hajduci, tamo gdje sam roden ja, Daleko, daleko iza devet sela, daleko sam ja, gdje se zvijezde, kao ptice gnjezde, tamo tebe cekam ja

Cujes li me kako dozivam te rode, Priko devet suma i velike vode, budit ce nas sunce velikoga sjaja, a u zraku miris moga rodnog kraja

Daleko, daleko iza devet sela, daleko sam ja, Gdje su vuci, vile i Hajduci, tamo gdje sam roden ja, Daleko, daleko iza devet sela, daleko sam ja, gdje se zvijezde, kao ptice gnjezde, tamo tebe cekam ja

 

Sude mi

 

Knjigu pise vitez roda moga
U dalekoj zemlji okovan
Pa je salje svojoj vjernoj ljubi
Pod zidine grada bijeloga.

 

Ej, ljube moja, moga oka vilo
Idu dani ode godina
Da uza me nije tvoje tilo
I da su me braca izdala.

 

Sude mi, zato sto svoje volim
Volim najvise, sto sam branio
Moje najdraze.
Sude mi , dusmani moja ljube
Ali ne znaju da je istina,
Voda duboka.

 

Ej, djeco mila, vite grane moje
Upamtite sto vam govorim
Ej k'o ne ljubi i ne cuva svoje
Bozjeg lica nece vidjeti.

 

Sude mi, zato sto svoje volim
Volim najvise, sto sam branio
Moje najdraze.
Sude mi, dusmani moja ljube
Ali ne znaju da je istina,
Voda duboka.

dida

prokomentiracu dve stvari, ovu zadnju necu jel se ne mogu sjetiti da li sam je slusao. sad ovako kad citam tekst pjesme "lijepa li si" rekao bi covjek nista posebno, cak pomalo navijacka ( djecija samo da se rima) ali kad je on pocne pjevati stvar poprima totalnu drugu dimenziju - losu, ruralnu. stvarno ne kontam kako nije prosla predivna (prava rijec) stvar "moja domovina" a prosla je ova.  ajde ta stvar jos i nekako kuzim kako je prosla ali nema teorije da mi neko moze objasniti kako je stvar "iza devet sela" postala hit tu stvar stvarno ne kuzim - blaga rijec je uzas! cak i kad je citam djeluje mi GLUPO a tek kad zapjeva osjetis u njemu onu seljacku primitivnu notu, uzak pogled na sve!

a ima tu dosta i indirektne kradje, recimo "Daleko, daleko iza devet sela,
daleko sam ja..." to je indirektna kradja hrvatske stvari "tamo daleko daleko kraj mora, tamo je selo moje tamo je ljubav moja" ili "srpske tamo daleko daleko od mora tamo je selo moje tamo je srbija" (hehehe postavlja se pitanje ko je od koga ukrao refren srbi od hrvata ili hrvati od srba, ja cuo srbi od hrvata+ samo je refren isti) ili stvar "lijepa li si" gotovo pljunuta stvar "moja domovina" samo naravno sto se ne mogu porediti ipak je "moja domovina"  stvar koja je daleko ispred lijepa li si u svakom smislu

da kad smo kod "iza devet sela" vjerovatno ovaj dio zivcira crvenenemoj ici lijevo, na krizanju staze,
tu ne ide niko svi se zvijeri paze,
nego ajde desno do velike stijene,
Gorske ce te vile poslati do menen

Mata

Mata je rođen jedne nedilje,
četrdeset neke godine,
otac nije za njega ni znao
s križnog puta kad se vratio.

Živili tako skromno al' ponosno,
u selu malom pitomom slavonskom,
seoske babe nisu ga volile
kad krene šorom navuku firange.

A ja, k'o da ga vidim još i sad,
u kas vraća konje s pojila,
selo priča, Matu ne briga,
samo konje brže potjera.

Onda je došla devedeseta,
otac reče sad il' nikada,
i Mata krenu k'o iz nekog sna
bez igdi išta al' srca velika.

Te su mu zime brata ubili,
spalili selo, konje odveli,
oca su našli nakon mjesec, dva
slomila ga tuga velika.

A ja, k'o da ga vidim još i sad ...

Bio sam s Matom prošle nedilje
kod crkve poslije mise jutarnje,
uz njega sin mu i djeca bratova,
pa gdje si Mata, kako je, pitam ga.

Veli mi sve će biti k'o ranije,
opet će selo okitit kapije,
sve ćemo vratit, al' jedno nikad ne,
uspomene što su nam nestale.

A ja, k'o da ga vidim još i sad ...

Ajde!

al ste se raspjevali!

imotske kamione ne pjeva tomson nego neki lik josko tomicic...

Moja Juliška

Kad se sjetim ja moja Juliška,
kako si mene ljubila.
Kako smo samo ludo plesali,
dok su čardaš svirali.

Tvoje male slatke čizmice,
zemlju nisu dirale.
Nije bilo ljepše curice
od tebe golubice.

Meni čini se da su noći te,
zvijezde sve nama sijale.
Pokraj čarde trava polegla,
nama pamet pobjegla.

Samo Bog to zna moja Juliška,
gdje si sad, u čijim snovima.
Meni duša uvijek zaigra
kada čardaš zasvira.