Bodžo, u krivu si o Japancima (ko i o rukometu uostalom

). To je jedna efikasnost, a nadasve kultura, na svijetu još neviđena, barem s moje strane. Od vlakova što voze na sekundu, do stanica gdje među milion ljudi prođeš jednako brzo kao da si sam samcat. A o uslužnosti da ne pričam, to je teško pojmiti dok tamo ne dođeš. Koliko se direktora presavinilo unatrag da nama "običnim šljakerima", ali gostima iz vana, ugode... Sve po špagi, zna se red i što je najvažnije, svi ga znaju -- ja bih rekao iz svega što si ti napisao u ovoj kafani da bi ti tamo jednostavno uživao, i da te se ne bi moglo dobit natrag od tamo -- a još kad dodaš profesionalni interes, mislim da radiš veliku grešku što to izbjegavaš dati šansu Japanu. (Ovdje mislim na Japan samo, nikako ne na Kinu, Hong Kong, ili bilo koji drugi dio dalekog istoka!) Ajd da si bio tam pa ti se ogadilo, ali ovako...
Mind is like a parachute -- it only works when open.

Imam još slika, da gazda ocijeni arhitekturu, ali me prekinulo opet dozivanje kaubojčića da im otvorim bočicu sa sapunicom za radit balončiće. A onda je došla u posjetu gošća iz -- Japana. Vidit ako sam se iz njene postojbine vratio živ i zdrav, i ako nisam slučajno imao kakva negativna iskustva, da se nisam snašao s vlakovima recimo ili tak nešt.
Nego ovaj Čehok Viletov, jel to Mazalo iz Smogovaca?
I da se nagnem baš nad svaki stol i uključim baš u svaku konverzaciju -- pa mislio sam da će od svih mjesta na svijetu DPK baš biti lišena kojekakvih makljanja i kasapljenja u ime "sporta"...

Ništ ljudi, laku noć sada, okasnilo...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.