Duboki naklon TripleH i ppm2006. Sjajne slike. Naročito mi se svidjela ona Sivkova kad gleda izdaleka kroz granje...
Ja sam dužan još slika iz Japana, nikako da to dovršim, ali neće biti ni blizu kvaliteti ovima. Malo jela, par kuća kao japanskih, i to je to.
Nego, ponukan bojanglesovim referencama na svoju
izgubljenost u prijevodu, a i pitanjima par Japanaca o tom filmu, sinoć sam ga i pogledao. Znam da je bio nominiran za puno Oscara, i to me još jednom uvjerilo da ja ne kužim umjetnost i umjetnike.
Tu ima, brat bratu, jedno 50 minuta filma, rastegnutog na 1:42 sata. Zabezeknuo sam se kad sam nakon filma vidio menu na DVD-u na kojem je bila opcija "Deleted scenes"... nisam mogao vjerovati da su toga još bili nasnimili. Japanske specifičnosti su preuveličane, i to dosta, rekao bih čak do Jim Carryjevskog
slapstick glumatanja. Što se tiče samog koncepta, ja ne bih rekao da su oni izgubljeni u prijevodu, nego više u životu općenito. Tj. Japan ima jako malo veze s tim njihovim stanjem duha. A što se tiče glavnih protagonista, Bill Murray je bio totalno razočaranje. Da li je taj čovjek u tom filmu ispoljio ikakvu drugu osobinu osim - tuposti? Kao zombi, kroz cijeli film isti izraz lica, monoton govor, blagoteleći pogled... ko napušen. A
Grimizna... pokazala guzu i paradirala okolo u gaćama većinu filma, pa onda recimo prolazno.

E, da - i što je poanta tog filma?? Da su Japanci redikuli? Da su Ameri još veći redikuli u svojoj etnocentričnosti? Da muškarac i žena ne mogu biti samo prijatelji, i da su tome krive uglavnom žene? Da je Sophia Coppola u nekom srodstvu sa poznatim vinarom-režiserom pa je na osnovu pedigrea uspjela snimit film? Ne kužim, al dobro, nema ni veze, ajmo mi dalje o Sivku, to je interesantnije.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.