E što volem kad ovako u gluvo doba noći sam samcit navratim u Kavanu... nikog živog, jebateled! Idealni
uvjeti za meditaciju i kontemplaciju (eh, obožavLJem ove dugačke reči inostranog
podrijetla) na klasične
egzistencijalne teme... smisao života? Reinkarnacija? Smrt? Trt? Mrt? I tako redom...
Baš sam danas pričao klincima na času (satu) o tome kako Theravada budistički monasi meditiraju nad, recimo,
ljudskim lijesom (u
različitim fazama raspadanja... pa tako postoje posebne meditacione vežbe ako je leš star
tri, pet, ili više dana...!!! Možete misliti kako samo to ugodno
miriše na temperaturi od +35 Celzijevih, uz vlažnost vazduha/zraka 110%!!!

). Ili, meditiranje nad, s' oproštenjem,
ljudskim izmetom. Baš tako - tu
govno, a tu odma' monah u
nirvani, jebateled!!!!
Klinci odlepili... ne mogu da veruju... misle, ja ih palim. Ali, živa je to istina, drage moje poete! Što je najzanimljivije, nije to uopšte bezveze, mada mi se sad ne da da vam objašnjavam zašto i kako... Tek, verujte mi na reč

.
Gledam ove neraspremljene stolove u Kavani... i razmišljam... evo, tu je sedio Gazda... (odala ga prazna boca Malvazije) pa odmah, za susednim stolom, El Presidente i Mrkva... pa onda uvek dragi gosti iz Bushlanda... Milence i Kajboj. A vidim gde je i Und sedio... ostadoše na stolu silni salveti sa ucrtanom petokrakom (iako je on, kao fol, hteo da diskutuje o Bergmanu, jebateled!)... A, tamo, za jukeboxom, je Vileni proveo celo veče, ubacujući novčiće da bi čuo najnovije Thompsonove i Škorine hitove...
Ova naša Kavana je zaista čudo nevidjeno. Ne bih je menjao ni za najnoviji Yugo model!
Sad ću malo da pospremim, pa odoh i ja na spavanje...