Pa dobro, jel to danas neradni dan, pa sam ja na radnom mjestu zabunom ili što? Kakvi su ovo ručkovi u pol bijela dana, vi ko da ste već zauzeli novoizabrane pozicije. Mogli bi prikrit te svoje radne navike, bar dok ne prođu izbori.  I sad ja tu moram slinit pred kompom, mislim, stvarno...

Pročitala sam neki dan u SN razgovor s Li Ningom, pa me opet šupila nostalgija. Prisjetila sam se jednog svjetskog prvenstva u gimnastici održanog tamo negdje '86. ili '87, nisam sigurna, kad se glavna borba za odličja odvijala između tada velikih zvijezda gore spomenutog Li Ninga i Jurija Koroleva, za kojeg sam ja navijala ko da mi je brat rođeni. Obojica su između ostalog i dobro izgledala, pa je valjda i to bio razlog takve popularnosti, s tim da je Rus onako plav i ljepuškasto sladak bio otrov baš za djevojčice i tinejdžerice. Zanimljivo je da je tada bilo normalno da se događaj kao što je svjetsko prvenstvo u gimnastici, bez obzira što se odvijao bez naših predstavnika, izravno prenosi na tv-u. Danas ne možemo pratiti ni naše predstavnike na nekim značajnim sportskim događajima, a kamoli natjecanja bez njih. Znam da je ovo već tisuću puta prožvakana tema, ali me ponovno ignoriranje Roland Garrosa od strane HTV-a opet upspjelo izbaciti iz takta.  Vidjela sam u programu da ne planiraju ni za vikend osim na plusu prenositi niti jedan meč. Stvarno ne razumijem zašto se nađe i vrijeme i mjesto u programu za prijenose utakmica talijanske ili španjolske nogometne lige, a npr. za svjetsko prvenstvo u košarci jedva stvore rupu za finale, da druge sportove ne spominjem. Stvarno sam naivna kad mislim da bi javna tv osim što informira i zabavlja svekoliko pučanstvo trebala i odgajati svoje gledatelje. Ma sigurno oni to i rade, imaju čak i plan i strategiju, samo sam ja preglupa da to shvatim.