ima li ovdje još netko osim mene da smatra da bi Yayi trebalo zabraniti glasnoo pjevati pred drugim ljudima?

Konnichiwa još jednom ove godine.  Eto stiglo se opet u Aizu Wakamatsu opet, i to erste klassom u avijonu... čijom greškom ja ne znam, ali prije polijetanja došla stjuardesa nama dvojici u prvom redu biznis klase i rekla da nek idemo u prvu klasu.  Ja reko da hvala joj puno, a ona rekla da nema ona ništa s tim nego samo da radi ono što joj se kaže.  I tako ja mislio da u poslovoj klasi ima puno mjesta, jerbo mjesto formacije 2-5-2 ili čak 3-4-3 kao u ekonomskoj klasi, tu je formacija bila 2-2-2.  A u prvoj ono rasporedilo 1-2-1, s tim što ova dva veznjaka igraju više u rombu, pa se to pretvori u 1-1-1-1.

Onda vožnja vlakovima, shinkansen u sendviču dvije obične linije, pa u kupleraj sa stanice časom kroz bašte i prečice znane...  Da, otkrilo mi tajnu ovog hotela gdje nas smještaju ovdje, kaže ovdje pripadnice gradske klase... privatnih poduzetnica dolaze sa svojim klijentima obavljati poslovne transakcije.  Jebateled.  Ali kao, stranci nisu target market, pa na njih nitko ne bi ni pogledao.

Danas na poslu standardnih 11-12 sati, tamo i natrag taxijem, a onda nas direktor-san odlučio vodit na večeru.  Nije bilo nekih pretjeranih egzhibicija, malo sirovih hobotnica, tuna i lososa, malo pečenih pilića i prašćića, naravno sa puno vegetacije kako maritimne tako i suhozemne, uz fini umeshu (da ne budem tipični turist koji loče sake).  Japanci se malo raspitivali o Hrvatskoj, pa mi rekli da je poznata po tome što neki njihov anime autor koristi neki grad na moru sa divnom starom šumom (?) kao predložak za svoj strip, crtić, šta li.  A jedan je znao i da ta kravata šta ju je metnio oko vrata predstavlja Rvacku... onda su me uvodili u kulinarske običaje, i sve je bilo "tradišonal džapaniz".  Čak je i pomfrit proglasio tradišonal džapaniz frajd potejtosima.  Jebateled.

Nego, pošto prva asocijacija na Japan mnogima ovdje nisu ni samuraj ni shogun ni sirova riba ni sumo ni vlak-metak ni gejša ni kimono ni nindže ni ikebana ni trešnjin cvijet nego Bill Murray, moram podijeliti s vama neke prijevode šta sam našao u ovome tuteka metnićemoreć hotelu.

Primjer prvi, miss fotogeničnosti: Background with a slip after the use in a useinformation book of a laundry to the front desk.  I am finished at 18:00 in the evening when I have you start it by 10:00 a. m.

Primjer drugi, miss congeniality: In this hotel, I rent a pants presser iron.  A visitor of the use please contact me to the front desk (the third extension).

Primjer treći, prva pratilja: Have me use it, and, in this hotel, internet system by wireless LAN increase in one part in building.  In addition, I have you use even the 1st floor and 2nd floor lobby, the 3rd floor meeting room, the 1st floor BONJOUR.  A visitor of the use comes to need a LAN card password. (Loan it at the front desk and publish it.)

A pobjednika sam vidio na stolu u restoranu onom gore na vrhu na 10. katu, to ću vam morat prepisat sutra ujutro.  To se ne može naučit napamet.  Kod ovih znam barem šta je tema, ali ono.... možda mi vi, osvjedočeni zaljubljenici u modernu umjetnost, možete objasniti šta je to htjelo od mene tim "Guidance to customer" pamfletićem.

Jebateled.  Odnosno, da se ne izgubim u prijevodu: Water in case of cold temperature that make hard may please come a visitor of the use of your zones of erogenous.

Laku noć. For a relaxing time, make it a Suntory time.

danas vas castim u birtiji....gdja mile je sluzbeno pocela raditi jutros u 8. evo skoro 12 i jos je nisu poslali kuci...to je dobar znak.

i ja častim,sličan razlog kao gđa.Mile...nakon 3 mjeseca pregovora danas dogovorio prelazak u vjerojatno najjači hrvatski arhitektonski biro,i to kao partner.

Jel ovo birtija umesto one stare?

Nije, ladja...
Možda nakratko, ali za stalno nije...
Neće gazda dati, a i ne treba...