Vrlika do Tokia!

Dimni kenja ... ne sme taj da se pojavi  ...
A ti si one noći u CH radio samo tri stvari ...
Drao votku ,ljubio i grlio braću Srbe  i kleo se na uzvratnu posetu  ...
Nije valjda da ćeš slagati ...

ja sam vas samo branil od napada ostalih dinosaurusa koji su mi se priviđali

Dvile (aka NYC)...kao prvo, trebalo mi je par sekundi da prevedem taj Listopad.  Pa cuj, mogao bi se zaletiti...sve ovisi kada bi opet natrag na Balkan i u Malo Korzo...

Mile, isprazni OP, molim te...
BTW: Vile, ima kakvih slika sa koncerta?

pa ima na temi o thompsonu,par komada...al samo noćni dio,kad su ugasili reflektore i vužgali mobitele i upaljače

Dragi moji poete,
u Japanu opasnosti ne prijete:
meci po ulicama ne lete,
prednosti pješaka su svete,
taksista mrežu ne plete,
podnijeti nećete štete.

U ponoć po ulici žene hodaju
bez da ih muškarci vodaju.
Dućani bez rešetki robu prodaju,
na cijenu ništa ne dodaju
iako se stranci pojavom odaju.

Ali kad stranac u kupaonu uđe
odma osjeti nešto tuđe --
na sjedalu automatike ko na mašini za suđe.

Svjetla zelena, crvena i žuta
njemu umornom od dugog puta
pažnju privlače
dok otkopčava hlače
i sretan skoro plače
jer ga više ne tlače
skučeni zidovi WCa u avionu
-- komfor ko u staklani slonu
dok na čudnome sjedi tronu.

Ali pri ateriranju čuđenje prvo,
topla ona plastika, krušna mrvo!
Iznenađenje još veće stoga
jer prije njega nije bilo nikoga.
Toplina ona blaga
koju osjeti odostraga
prekinula procese započete
dok mu se mišići opustiti sjete.

Bolje nego daska ledena, domaći kažu.
Sad, neću im reći da lažu,
mada očito oni ne kuže
da in maj kalčr, druže
ugrijana daska znači samo jedno:
transfer guzičnih čestica je otpočeo čedno.
A ako je prostor javni gdje guza je gola,
nesumnjivo je da sa osobom istoga spola
proces se odvija preko kožnih pora
-- o, pa može li istina biti gora?

No kada i preko toga prijeđe
(jer već mu se sklapaju vjeđe)
i cilj svoj uspješno ostvari
čekaju ga još strašnije stvari.

Komandna ploča svjetlucava ona
zove ga tiho, ali opet na sva zvona.
Radoznalosti svojoj ne može odoljeti;
ne shvaća da posljedice možda neće boljeti,
ali rezultat ugodan biti neće
- prčkanje ne može donijeti sreće.

Stiska gumbiće jedne, druge,
na kojima su nacrtane neke čudne pruge,
kad umalo ga ne strefi fraz!
Mlake neke vode mlaz
kao laserski navođena raketa
pogodi u mjesto gdje najviše smeta
(mada, neki to možda imaju rada,
ali on nije dio njihovih parada).
Vrisak takav tanak ispušta rijetko,
sve se boji da ga nije čuo netko.

Iako reakcije oko njega nema,
putniku umornom se više ne drijema.
Crteži oni čudni sad imaju smisla,
na grijanoj dasci se guza stisla.
I iako je sada kao nikad čista,
njemu se misao nameće ista:
"I'll still use the paper instead!
Jebateled."