Zara je napisao/la:
NYC meni je sam taj obred vjenčanja, ta obaveza i zavjeti "u dobru i u zlu", bla bla malo zastrašujuć, a posto mi obaveze inače nisu jača strana, brijem da nebi dugo izdržala u braku (čitaj: pobigla bi), tako da... Nema tu pesimizma. Možda nezrelost ili nešto treće al ne pesimizam.
Vidi cijeli citat
Draga Zara,
da li si ti ikad u svom mladjanom životu bila zaljubljena... ali ono, do ušiju? Računam, mlada si još, ali veliki su izgledi da ćeš naići na partnera za kojeg ćeš pomisliti, "to je to!". Štaviše, ja ti to iskreno želim, jer mislim da je osećaj zaljubljenosti - ali one prave, kada si stvarno potpuno posvećen toj osobi (za razliku od "narcisoidne" zaljubljenosti kada nam je partner potreban samo zato da bi nas uveravao koliko smo posebni, lepi, pametni, izuzetni, itd...) - nešto najlepše što se može doživeti.
Ja moram da priznam da sam pogrešio kada sam se oženio, ali, s druge strane, samo mi najtoplije emocije navru kad god se setim nekih od devojaka sa kojima sam stvarno imao nadzemaljsku vezu.
Šteta što su te veze bile uvek nekako "u pograšno vreme". Ali, kasno je sad za kajanje...