dakle, negdje oko 17h čuh glas DUHA SVETOGA da se u 18h pojavim u rajskom vrtu (kafić meštar). sjetih se pjesnika i stiha: čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvjezda, pa odlučih poslušati. pronađoh ga iz prve iako nikad tamo nogom ne kročih. čekajući DUHA SVETOGA pročitah nabrzinu knjigu postanka (sportske novosti) i negdje oko 18.05 ukaza mi se DUH SVETI. prozborih s njim riječ ili dvije, kad začuh reski zvuk OCA (zvoni mobitel). reče OTAC: budi strpljiv, ja uskoro dolazim. meni kroz glavu prođe scena apokalipse, ali odmah se sjetih da će to bit kad se pojavi SIN.
ukaza se OTAC oko 18.50 i započe diskusija velikana koji su storili ovaj naš svijet DPK. slušah mudre riječi otvorena srca i primih ih k znanju. otkud baš da mene ovakva sreća zapadne. negdje oko 21.00 reče OTAC: ja sad moram ići. i tu prestade svaka diskusija jer NJEGOVA riječ je zakon.
skrušeno upitah možemo li se možda slikati za uspomenu, a na moje neopisivo veselje obojica pristaše. zamolih velikog crnog čovjeka da mi učini tu čast i upotrebi moj ponizni mobitel da ovjekovječi ovaj događaj i on pristade.
šteta što gazda rajskog vrta nije znao tko su mu bili gosti jer je propustio priliku života da razvije vjerski turizam.
evo mene u društvu VELIKANA DPK:

i još jednom, ako prva nije dobro ispala