Pa sigurno je etimologija slična, samo što je ovdje u množini. Baš ću pročeprkat po rječnicima kad uhvatim vremena.

 

nije mi jasno sto ga nisu bna srdj stavili.tu bi u mraku djelovao efektno.pogotovo kad nema mjesecine i brdo se slabo vidi.izgledalo bi da lebdi.

eno ih kod zeqira u konjscinskoj, jedan dvajst kuna, tri za peeset, komad originalnog kriza dobis mukti, tek sisli s broda, made in china

 

 

(bez obzira što je većina nas odavno razriješila elementarnu Frommovu dvojbu:Imati ili biti izabravši ovo drugo...ili barem sam tako mislio...dok ova dva Brodeža nisu počeli postati bazene i media roomove...,pa se pitam kakve su se to karte dijelile u Turopolju...)

 

jedan tekst u kome se jedan mladi pisac i kolumnista (balsa brkovic inace sin jevrema brkovica) osvrce na religiozni turizam

 

Svetinje

Još jedna, tako crnogorska konfuzija. Ili - još jedna trgovina. Zapravo u tome i jeste problem. Naime, crnogorska vlast, ljudi koji vode Crnu Goru danas (a i ovdje će jednom doći sjutra), nikada i ni u čemu nijesu bili vođeni vizijom, uvjerenjem ili znanjem. Kod njih je uvijek u pitanju - najobičnija trgovina. Zato su juče bili žestoki Srbi, danas još žešći Crnogorci, sjutra će biti - principijelno anacionalni. Juče su bili za socijalnu pravdu, danas za neoliberalni cinizam... Kada im treba pozivaju se na princip odvojenosti države i crkve, ali im to ne smeta, da s vremena na vrijeme izgrade kakav hram, ili daju javne ljubavne izjave o voljenom Mitropolitu... Sjećate li se kako je Filip cmizdrio kada je prije par godina žešće "startovao" Amfilohija - rekao mu je nešto u stilu - i kada smo bili protiv vas to je bilo mimo moje volje i emocija. Upravo ono o čemu govorim. Njihov sistem vladanja - Filip "pokriva" jednog, Milo drugog mitropolita, a Sveto, kao all round igrač, već prema potrebi može da pokrije sve. Od svetosavaca do budista, od novih ljevičara do konzervativaca, ili, kako bi to on rekao - sve, od Biblije do Junga...
Tu je i "specijalac" sa inicijalima kao naučna titula Momira Bulatovića. MR. A vjeruje da je "doktor" za sve. Moram priznati, da cijela ova papazjanija možda ima najviše njegovog "rukopisa". Između disciplinovanja diplomata (samo preko njega se može do vlade, on je kao ona modra rijeka iz Maka Dizdara - a "valja nama preko rijeke") i kreiranja spoljne politike koja je utemeljena koliko i depeesovski humanizam, samo je on mogao da napravi ovakvu pometnju. Vjerski turizam, ruska podrška, "pacifikovanje" Amfilohija, "pomoć" Cetinju (budući da ova vlast nije ništa uradila za Cetinje, onda ovakvim opsjenama pokušavaju stvoriti utisak da je njima prijestonica - najvažnija)... nekoliko "muva" jednim udarcem. Bajka o hrabrom krojaču Milančetu...
Oni su uvijek ono što je toga trenutka politički isplativije. Krajnje jednostavno. Oni ne umiju da iznenade, uvijek ispune očekivanja, ona najgora, dakako.
No, pakao nastaje kada se takva ekipa trgovaca sastavi sa ekipom koja u toj vrsti funkcionisanja (trgovini od svake vrste) ima iskustvo od bezmalo dvije hiljade godina. Naravno, riječ je o crkvi.
Zapravo, ne postoji primjer tako moćne marketinške kampanje kakva je ona hrišćanske crkve u protekla dva milenijuma. Tu i DPS sa svojim drvima za ogrijev i kampanjama "od vrata do vrata" izgleda kao puki zbor diletanata.
Kada govorimo o crkvi, riječ je o kampanji koja je postigla najveći mogući efekat - stvorila je moduse kojima publika suspenduje sve moguće forme sumnje. (Još jedna sličnost sa Demokratskom partijom neznalica.) Pitajte bilo kog današnjeg eksperta za marketing - to je san, ideal svih mogućih kampanja. Da imate publiku kojoj možete uvaliti baš svašta.
Diljem Evrope, u uzoritim crkvama, i katoličkim i pravoslavnim nalazi se bar dvadesetak ruku za koje se tvrdi da su pripadale sv. Jovanu Krstitelju. Da je bio indijski bog Šiva, pa bi mnogo bilo. U najkraćem - ili morate zamisliti kakvo dvadesetoruko čudovište, ili se morate prikloniti sumnji. Ovu drugu opciju ne izabira nijedan vjernik.
Slično je i sa svetim krstom, čije čestice se takođe nalaze u brojnim crkvama. U jednom tekstu Umberto Eko navodi da je neko izračunao da, ukoliko su sve čestice autentične - krst na kome je razapet Isus morao je biti visok oko šesnaest kilometara.
Na stranu što je krst bio instrument mučenja (te je odista pomalo neobična situacija obožavati spravu za mučenje koja je došla glave onome u koga vjerujete), ali, marketinški eksperti crkve (zovu se i sveštenici) kazaće vam - da je riječ o simboličnoj stvarnosti, te, u krajnjem i nije važno da li je to zaista tako... I to je, u suštini, priznanje da je sve to zajedno - samo jedna, sa aspekta profesije, superkvalitetno odrađena reklamna kampanja.
Svetinje i - što s njima? U igri je nekoliko rješenja, i nema toga ko se u svemu može snaći. Pominju se podzemni prolazi (povratak u katakombe, duh ranog hrišćanstva), ali i raskošna trobrodna crkva... Koju bi neko da postavi baš iznad Cetinjskog manastira. U kulturološkom smislu igra je jasna.
Naime, taj je manastir jedinstven u pravoslavnom svijetu, budući da je najvećim dijelom sagrađen sa obilježjima renesansnog graditeljstva. No, ako iznad Cetinjskog manastira postavite kakvu repliku Gračanice, biće radikalno promijenjen kulturološki pejzaž. A to je cilj mitropolita SPC.
A što je cilj DPS-a? Cilj zapravo ne postoji. Postoji samo metod. Jer njih ne zanima gdje će stići, već samo da putovanje (njihova vlast) traje što duže.

Remeta (lat. eremita, grč. eremites - pustinjski) - arhaizam u značenju pustinjak, isposnik (vjerovatno možemo nastaviti niz i s riječima redovnik, monah...), prema drugom izvedenom značenju može značiti i zvonar.

Dakle, riječ je jasno vezana uz mjesta na kojima su boravili ili se okupljali isposnici, odnosno vjerojatnim jezgrama budućih samostana/manastira.

U ovim zagrebačkim Remetama je od 13. do kraja 18. st. bio pavlinski samostan od kojeg je navodno ostala samo gotička crkva.