A čuj, kad na ulazu za, štajaznam, Križikovu fontanu na cjeniku piše:
Tickets Vstupenky
Adults 300 čk Dospeli stopadesat korun
Children 150 čk Deti sedumdesatpet korun
Onda je to isto pljačka? Ili kad je cijena kutije sladoleda u dućanu 10 kuna, a ako dobiješ u sandučić reklamu da ju možeš kupiti uz predočenje oglasa za 8 kuna, onda su oni koji kupe sladoled bez te reklame isto opljačkani? Ili kad na avionu moja firma plati 7000 dolara za sjedalo, a sjedim pokraj čovjeka čija je firma platila 4500 dolara za takvo isto sjedalo, onda je to pljačka?
Nije to pljačka, to se zove
price segmentation. Svako plati onoliko koliko je voljan platiti. Ili koliko je sposoban naći taj isti proizvod ili uslugu kroz neke svoje, povoljnije kanale.
Dakle, ako 98% ljudi to nije voljno platiti, onda ni neće platiti. Pa će prodavač razmislit koliko mu se to isplati. Prema ovim primjerima i brojevima turista kod nas, izgleda da im se isplati.... A tu nije kriva ponuda, nego potražnja. Zato kažem, ako je platio, nek je platio, zayebo bi se da mu je manje računo. To bi se zvalo
leaving the money on the table.

E sad, kad bi recimo postojao dogovor svih vlasnika pizzerija u DU da neće prodavati pizze za manje od 100 kuna, e onda bi to bila druga priča, to bi bio kriminal. Ovako...
good business sense.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.