Fra Vjeko Curic roden je 26. travnja 1957 god.u
selu Lupoglav, zupa Osova, kod Zepca.Nakon osmogodisnje skole pohadao je
Franjevacku klasicnu gimnaziju u Visokom, gdje maturira 1976 god.i potom
je stupio u Franjevacki red provincije Bosne Srebrene.Teoloski studij
zavrsio je na Franjevackoj teologiji u Sarajevu, u Nedzaricima gdje je
zareden za svecenika.Iste godine odlazi u Pariz, gdje uspjesno savladava
francuski jezik i time se osposobljava za djelovanje u nekoj od africkih
zemalja francuskog govornog podrucja.
-Starjesinstvo Franjevackog reda uputilo ga je u
Ruandu,o kojoj je Vjeko cesto govorio da je najvise slicna Bosni ,
brdovita, cak i sa slicnom klimom, ali veoma siromasna i opterecena
starim napetostima izmedu dvaju plemena,Tusija i Hutua,za sto su
najvecim djelom zasluzni bivsi kolonijalni gospodari ove i susjednih
zemalja. Njemacka novinarka Hildegard Stockman napisala je za njemacke
franjevacke misijske novine “ Franziskaner Mission”, u prosincu 1996
god.clanak o fra Vjeki pod naslovom “Junak Robin Hood ili svetac”.
majka Ana i otac Petar sa jednogodisnim sinom
Vijekom |
Vijekin brat Antun i Vijeko sa zupnikom
Sunjicem u Osovi |
na obredu fra Vijekina redovnickog oblacenja 1976 god.
|
-Na jednom mjestu u clanku o fra Vjeki novinarka je
napisala:Kad na primjer kaze:”Bog mi je pomogao da prezivim uzase
masakra 1994 god.”, a to ne zvuci ni pobozno ni pateticno-to je obicna
tvrdnja… Dok neki citava zivota besciljno naokolo tumaraju, sumljajuci
i zdvajajuci nad Bogom i svijetom, jer vise ne razumiju ni Boga ni
svijet, fra Vjeko Curic je nasao svoj put i odlucno ide dalje. Njegova
duboka vjera i nepokoljebljivo povjerenje u Boga pomaze mu da cesto
nadide vlastite granice.Americke novine iz Baltimorea “The Sun” pisu 8
svibnja 1994 god.o fra Vjeki slijedece:” Otac Curic, rodom iz
Hrvatske,riskirajuci svoj zivot za Ruandanje-izgleda specijalnim
slucajem medu specijalnim ljudima koji pomazu…Ostao je u Ruandi nakon
sto je velika vecina Amerikanaca i Europljana pobjegla, vozio je
teretnjak planinskim putovima duz ratnih crta izmedu ruandskog grada
Gitarame i Bujumbure, glavnog grada Burundija, te dovozio ocajnicki
potrebnu hranu”.
fra vijeko na sprovodu ruandskog svecenika 1995 god |
Fra Vijeko u Ruandi |
-A novine “The Irish Times” , u izdanju od 8 kolovoza
1994 god.pisu da je fra Vjeko Curic, bosanski katolik i svecenik,
jedina herojska figura koja iskace iz cijelog horora u Ruandi, te da je
vec stekao reputaciju “ruandskog Oskara Schindlera”. Cesto je prezivio
smrtni strah, a vise puta izbjegavao zamke i napade raznih bandi.Tako je
20 travnja 1996 god. prezivio jednu od svojih mnogih zivotnih drama.
Dvojica bandita zatocila su ga u zupnu kucu i
postavili uz zid da ga streljaju. “Pucajte sprijeda da vidim tko ce me
ubiti” , govorio im je fra Vjeko i naglo se okrenuvsi, kao na filmu,
uspio pobjeci na sporedna vrata. Sljedeceg jutra slavio je misu
zahvalnicu kao da se nista nije dogodilo.Telefonski ga naziva cak i novi
ruandski predsjednik i raspitiuje se o njegovom stanju.”Nastavit cu
raditi svoj posao pa makar to znacilo i riskirati i zivot za mnoge
ljude” , izjavio je tada fra Vjeko i zaista nastavio dalje.
pokop Fra Vijeke 3 veljace 1998 god. |
Misa zadusnica za pok. Vijeku u Osovi
8 veljace 1998 g. |
-Dalje- sve do 31 sijecnja, kada biva mucki ubijen,
ponovo na svome radnom zadatku,u svojoj misiji ljubavi prema bliznjem i
prema Bogu. A taj bliznji je bliznji- zivo on u Ruandi ili Bosni, bio on
Hutu ili Tusi,Hrvat,Srbin ili Musliman. Fra Vjeko Curic i kao mrtav
svijetli kao svetionik, kao junak, Robin Hood, kao neproglaseni svetac.
Fra Vjeku je na tisuce ljudi dostojanstveno, s molitvom na usnama, 3
veljace 1998 god. Ispratilo u Kiwumu(Ruanda) na vjecni pocinak. Iako je
zelja provincijala Bosne Srebrene fra Petra Andelovica, vrhbosanskog
nadbiskupa kardinala Vinka Puljica i fra Vjekinih roditelja Petra i Ane,
te cetvero brace i sestara bila da se pokopa u domovini, udovoljeno je
fra Vjekinoj zelji , koju je vise puta izrazio mjesnom biskupu
Mutabaziju, da bude pokopan u Ruandi.