Ova konstatacija da je Jugoplastika imala možda pet jakih utakmica u borbi za naslov prvaka Europe je nablaže rečeno diletantizam. U to vrijeme teže je bilo postati prvak Jugoslavije nego Europe. U ligi bivše države svaka utakmica je bila na nož. Cibona, Partizan, Jugoplastika, Zadar, Crvena Zvezda, Bosna, Šibenka, Olimpija..čak ni u Skopju kod Rabotničkog nisi bio siguran hoćeš li uzeti bodove. Tada su naši klubovi ne samo u košarci nego i nogometu, rukometu, odbojci imli vrhunsku konkurenciju u ligaškim natjecanjima. Lige su bilo puno jače. To se može objasniti većim prostorom i brojem klubova i igrača. Jugoslavija je prije raspada imala 23 miliona stanovnika. I tada se puno više vodilo računa o struci, nisi imao uvjete kao danas ali je trenerski kadar bio obrazovaniji. Gotovo svaki je bio profesor tjelesnog. Školski sport je bio masovniji nego danas. Osobno sam prošao do kraja 8.razreda sve momčadske sportove u trajanju od 4 godine, od 5-8. razreda i ovisno koliko si bio dobar nakon školskog se išlo na republičko pa državno natjecanje. Iz te kvantitete se mogla izvući kvaliteta. Danas je i školski sport zanemaren. Ima još škola koje solidno vode školski sport. Nažalost većina je zapuštena ali se mora reći da je jedan od razloga i taj što je sve manje djece, pogotovo one koji se žele baviti sportom....

Mos mislit.

Ja sam se poceo bavit sportom u kasnim 90tima (djete), isto sam prosao sve zive sportove.

Mi imamo 2 osonove skole i jednu srednju. U osnovim je radilo mozda 4-5 profesora tjelesnog u srednjoj isto tako to je, ajmo rec 10 ljudi.

Od tih 10, 3 su bili treneri u klubovima. 

Mi imamo (tj. bilo u 90tima i 00tim) 2x musku kosarku (10 selekcija u10, u12, u14, u16 i u18) 2x nogomet (najjmanje 10 selekcija), 1 rukomet (ne znam kolilo selekcija, recimo 8), 1 muska odbojka (3 selelcije), od zenskog sporta: rukomet, 2x odbojka (to je najmanje jos 12 selekcija) + svi ovi klubovi imaju seniorski tim.

Uz to jos ima: tenis, svi borilacki sportovi, veslanje, stolni tenis i vjerojatno sam i zaboravio neke.

Ugrubo nekih 60 momcadi, koliko bi tu trebalo bit profesora tjelesnog?

Meni nikad trener nije bio profesor tjelesnog, nit mi je dojam sa su prevladavali, vec su to bili bivsi igraci.

I ja mislim da je tu problem sto vise nema tih entuzijasta, nama su taj kosarkaski klub drzali bivsi igraci, koji su trenirali djecu bez place - uglavnom za clanarinu. I bilo je uvijek u klubu 6-7 takvih trenera i u svakom klubu ih je bila neka brojka.

Mos mislit.

Ja sam se poceo bavit sportom u kasnim 90tima (djete), isto sam prosao sve zive sportove.

Mi imamo 2 osonove skole i jednu srednju. U osnovim je radilo mozda 4-5 profesora tjelesnog u srednjoj isto tako to je, ajmo rec 10 ljudi.

Od tih 10, 3 su bili treneri u klubovima. 

Mi imamo (tj. bilo u 90tima i 00tim) 2x musku kosarku (10 selekcija u10, u12, u14, u16 i u18) 2x nogomet (najjmanje 10 selekcija), 1 rukomet (ne znam kolilo selekcija, recimo 8), 1 muska odbojka (3 selelcije), od zenskog sporta: rukomet, 2x odbojka (to je najmanje jos 12 selekcija) + svi ovi klubovi imaju seniorski tim.

Uz to jos ima: tenis, svi borilacki sportovi, veslanje, stolni tenis i vjerojatno sam i zaboravio neke.

Ugrubo nekih 60 momcadi, koliko bi tu trebalo bit profesora tjelesnog?

Meni nikad trener nije bio profesor tjelesnog, nit mi je dojam sa su prevladavali, vec su to bili bivsi igraci.

I ja mislim da je tu problem sto vise nema tih entuzijasta, nama su taj kosarkaski klub drzali bivsi igraci, koji su trenirali djecu bez place - uglavnom za clanarinu. I bilo je uvijek u klubu 6-7 takvih trenera i u svakom klubu ih je bila neka brojka.

Ne da mogu misliti nego znam. Govorio sam o osamdesetima i kraju osamdesetih, tada su Cibona i Jugoplastika harale Europom i Jugoslavijom. Ovo o čemu ti govoriš su samo ostaci ostataka nekadašnjeg sustava koji smo nasljedili ali ga nismo nadograđivali i modernizirali. To možemo usporediti sa nogometnim stadionima u Hrvatskoj koje smo nasljedili u omraženoj nazadnoj Jugoslaviji a danas nismo u stanju ni okrečiti to nasljeđe iz šugave Jugoslavije. 

Ta činjenica, nepobitna, najviše govori o nama samima kakvi smo ljudi i kakav narod.... a ti se ljuti koliko hoćeš. 

Daj mi jedan pozitivan primjer ulaganja u sportsku infrastrukturu a da nije strana? Osim Opus arene u režiji mađarskih uzurpatora, šta smo napravili mi sami a da nije skandal, lopovluk i kako treba napravljeno, čak nedovršeno ( Spaladium)? Arena Zagreb, Spaladium, Maksimir, Poljud, Kantrida.... 

Vidim po tvom postu da si mlađi, da nemaš pojma kako je prije to funkcioniralo, da nije bilo idealno sigurno nije ali sasvim sigurno zdravije i normalnije nego danas...

Na šta nam liči danas država i društvo vidi se po svemu