Nikome nije nepoznato da su sile donijele usmeni dekret o tome da je "Kosovo jedinstven slučaj" te da ne može biti model na koga se neka manjina ili pokret mogu pozivati. To je, po tko zna koji put ponovljeno i u intervjuu veleposlanice: "SAD smatraju da je kosovska neovisnost specijalan slučaj i da ga ne treba tretirati kao presedan za druge situacije."
Život međutim ne priznaje dekrete i unatoč njima slijedi prokrčene staze, ma kako sila željela da to ne bude tako, što se očituje recimo na primjerima Osetije, Abhazije, Pridnjestrovlja, Libije, onih zemalja koje su se natjecale za priznavanje Kosova, poput Turske, koja ne priznaje prava kosovskih Albanaca prema Kurdima. Jasno je da nikakva priča o jedinstvenom kosovskom slučaju neće moći obuzdati kurdske težnje za samostalnom državom, a time i cijepanjem Iraka. Naravno da Amerika jednostavno može riješiti svoje probleme na "specifičan demokratski način". Ali što je s njegovim satelitima? Imaju li općenitu ideju o tome što igraju s nezakonitim priznavanjem Kosova. U ovom trenutku, na primjer, ne čini se čudno da je Austrija priznala, ali Italija? Kako sad Italija da objasni Južnom Tirolu da se on i dalje zove Alto Adige, kad Alto Adige hoće da ode od (Italije) i da se vrati (Austriji).
Po presedanu Kosova Italija je priznala da je bogatstvo postalo vlasništvo druge zemlja i zašto bi za Južni Tirol vrijedilo drugačije? Zašto bi Tirol participirao u vraćanju duga Italije kod ni kosovski Albanci između ostalga i zbog priznanja Italije ne participiraju u vraćanju dugova Srbije jer Srbija otplaćuje dugove koje su zasdužili kosovski Albanci. Ali i Austrija je morala misliti unaprijed da je sagledala da postoji (iako mala) vjerojatnost da se Tirolci s obje strane granice ujedine u jednu novu državu Tirol, čemu iz moralnih razloga ne bi smjela reći niti riječ protiv, jer se priznanjem Kosova unaprijed odrekla prava da sprečava cijepanja svojih dijelolova. Države koje su priznale Kosovo žive u zabludi da nešto što vrijedi za stanovnike jedne pokrajne neće vrijediti za ostale slične samo zato što sila kaže da je tako. Makedoniji je moguć kosovski scenarij, to je svatko s minimumom zdravog razuma znao, samo su političari u Skopju sasvim izvan pameti povjerovali da priznanjem Kosova nemaju obveza da Albancima u zapadnoj Makedoniji daju isto ono što su priznanjem Kosova prešutno priznali da pripada Albancima na Kosovu. Engleski političari koji su bili vrlo aktivni u stvaranju i priznanju kosovske državnosti sada se bore protiv istog prava Školtanđana, Velšana i možda jedinstvene Irske jednog dana. Svima će pričati kako je Kosovo jedinstven i specijalan slučaj i da prava dana kosovskim Albancima ne vrijede i za nekog drugog samo i jedino zbog toga jer sila tako kaže. Belgija priznaje Kosovo a istovremeno ne dopuštalo isto to pravo Flamancima. Zašto nešto što je korisno za Albance nije dobro za Flamance? Jel moguće da su toliko vjerovali u apsurdnu tvrdnju o jedinstvenom i neponovljivom slučaju!? Imaju li bar malo zdrave logike mozgovi tih država kojima ozbiljno prijete separatistički pokreti? Nema nikakve osnove za vjerovanje, za stav da Kosovo neće biti presedan na koji se imaju pravo pozvati svi, a ne samo oni kojima to sila odobri.