FILM koji čistim dokumentarnim stilom, bez usporenih snimki i ponavljanja kadrova prati Zinadinea Zidanea u utakmici protiv Villareala, počinje se prikazivati sljedećeg petka, nakon što je na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu oduševio publiku i kritiku.

Douglas Gordon i Philippe Parreno, autori filma, željeli su Zidaneove majstorije, nepodopštine i jednostavno "stajanje" na terenu prikazati stilom koji podsjeća na nekadašnje snimke klasičnih nogometnih utakmica, ali uz diskretno korištenje suvremenih tehnoloških dostignuća, koja ne doprinose spektakularnosti, ali zato omogućavaju da se Zidanea savršeno prati tijekom cijele utakice.

Meč protiv Villareala, koji je Real igrao na Santiago Bernabeuu u travnju prošle godine je odabran da se ispriča Zidaneova "intimna priča na terenu", kako su rekli autori.

Zidane priča tiho i živi mirnim životom. Njegova dijela, a ne riječi, učinile su ga simbolom suvremene, multikulturne Francuske. Iako su njegovi ogromni portreti tijekom SP-a 1998. krasili pročelja nebodera, njegova privatnost nikada nije narušena, a skandalima van terena, poznato je, nije bio sklon.

Upravo je zbog toga odabran ovakav način snimanja sa 17 kamera, što uključuje i nekoliko uređaja visoke rezolucije, koje je razvila američka vojska i čiju upotrebu prvi put izvan Amerike, da bi se njima moglo pratiti Zidanea, je odobrio Pentagon.

Bilo koji drugi film o Zidaneu bi uključivao volej Bayeru iz finala Lige prvaka 2003, ili golove koje je glavom postigao Brazilu u finalu SP-a 1998. Koristio bi usporene snimke koje bi detaljno dočarale dočarale njegove brojne trikove; piruete, rolice, kojima je svoje čuvare vrtio za 360 stupnjeva. Analizirali bi se njegova iznimna ravnoteža koja mu je omogućavala da se, iako teške konstitucije i visok, terenom kreće graciozno i lako. Neki drugi režiseri bi istražili njegovo djetinjstvo u Marseilleu među siromašnim sjevernoafričkim doseljenicima ili transfere od Cannesa do Reala.

Ničeg od toga nema u filmu, ali to ne znači da je film dosadan, jer Zidanea prati tijekom prvenstvene, nevažne utakmice. Iskorištene su tehnološke blagodati, tako da se Zidanea malo gleda iz ptičje, pa iz žablje perspektive, kako zabija kopačku u teren ili dok pljuje. Montaža je dinamična, čime se želi naglasiti Zidaneova neprelaznost i jednostavnost u igri, kao kad primjerice asistira Ronaldu za izjednačujući gol. Snimke tek povremeno otkrivaju i druge članove Realovog ansmabla "Galacticosa" - Beckama, Ronalda, Roberta Carlosa.

Njegovi uzvici "Hé!" "Va!" "Aiee!", povremeno se čuju uz glazbenu pozadinu post-rock banda Mogwai, ali povika ili emocija nema kada asistira Ronaldu za izjednačenje ili kada Real preokrene rezultat. Jedine situacije kada iskazuje osjećaje su kada mu Roberto Carlos dobaci nešto što ga nasmije, kao i neposredno pred kraj utakmice, kada sudjeluje u naguravanju na terenu nakon čega je i isključen.

Kamera ga tada prati kada kroči prema tunelu u završnom kadru koji dodatno naglašava potpunu samoću i izopćenost velikana, kao što je slična scena godinu dana poslije označila kraj njegove karijere na stadionu u Berlinu.