I slavonac i bodul i gospar i medjimurac i bosanac su zajedno, sa hrvatskim grbom na kapi, stali na crtu agresoru.

To im je zajednicko.

amen 

 

kraj!

 

Odličan i gotovo savršen odgovor dao ti je dimnjacar.

Za mene je "hrvatski identitet" to da je bilo gdje u svijetu kad vidim nekoga da drži hrvatsku zastavu, uopće me nije briga je li Dalmatinac, Slavonac, Zagorac, Hercegovac, znam da je moj, znam da imam o čemu s njim pričati, popiti, zapjevati.

Ljepota Hrvatske upravo je u njezinim različitostima, a bogatstvo Hrvata kao naroda je upravo to da dolazimo i s mora i iz ravnice i iz kamena i s planine. Koliko god se međusobno "podjebavali" na nekakvom regionalnom principu (a to je isto u svim zemljama na svijetu, uvijek je neki rivalitet "sjever-jug-istok-zapad"), nema ljepše stvari nego otići zajedno na utakmicu nogometne reprezentacije i biti jedinstveni u onome što nas sve zajedno veže.

Da dodam još nešto. I ove rasprave koje se vode na Forumu, ove razlike koje se pojavljuju između svih nas, meni je to normalno i razumljivo. Ne možemo svi biti isti, niti smo svi rođeni i odgojeni na isti način i u istom duhu. Recimo ti i Popara se nikako ne možete složiti, ali ja sam uvjeren da obojica imate nešto što vas veže. Da obojica volite svoj dom, iako na potpuno različite načine.

Ja osobno cijenim oba načina. Razumijem obojicu i s obojicom bih rado popio piće i siguran sam da bismo se za samo nekoliko minuta složili da ona strana koju vas dvojica smatrate pogrešnom, zapravo i nije toliko loša.

Eto, to je za mene hrvatski identitet.

Dajem ti život zemljo moja
I bit ću s tobom i u dobru i u zlu
Podijelit s tobom sreću i tugu
Bog neka čuva moju Hrvatsku

 Sve sta osjecam za svoju DOMOVINU satkano je u ovoj prelipoj pismi Djanija Marsana.



BOŽE, ČUVAJ HRVATSKU

Bože, čuvaj Hrvatsku,
moj dragi dom,
ljude koji blaguju
pri oltaru Tvom.

Nek’ se sliju molitve
sve u jedan glas,
čuvaj ovo sveto tle,
blagoslovi nas.

Ako treba, Gospode,
evo, primi zavjet moj,
uzmi život od mene
pa ga podaj njoj!

I u dobru i u zlu,
budi s nama, budi s njom!
Bože, čuvaj Hrvatsku,
moj dragi dom!
Bože, čuvaj Hrvatsku,
moj dragi dom!

Jednom davno u srednjoj skoli sam napisao u zadacnici da je nacionalnost zapravo umjetna i sjecam se da mi je to profesorica pocrtala i stavila 2,3 upaitnika, a meni nije bilo jasno u cemu sam pogrijesio. Mnogo godina kasnije cini mi se sam jos uvijek ostajem kod tog stava. Volim ja svoju domovinu u smislu da volim krajolike, volim gradove, volim cuti nas jezik ... Zapravo moram priznati da kad sam par puta razmisljao da otidem zivjeti van, odmah shvatio da bi mi bilo tesko i za sada sam zakljucio da se nikamo ne micem.
Medutim ljubav prema domovini mi izgleda kao opceljudska karakteristika. Naravno da su ti dragi ljudi koji su ti bliski prema mentalitetu i koje svaki dan sreces, naravno da volis krajeve gdje si odrastao. Mislim da zbog toga ljubav prema nasoj domovini nije prema nicemu specificna. Zapravo ljubav prema domovini je po meni slicne prirode kao ljubav prema obitelji.
 

 Svaka cast