Evo jedna vest u vezi pismenosti.

Samo da ne bude zabune mislim da je slicno i u Srbiji.

B92 Info Vesti Region Hrvatska: Nepismeni diplomci 30. oktobar 2006. | 10:40 | Izvor: FoNet Zagreb -- U Hrvatskoj je u toku rasprava o tome da li bi učenje maternjeg jezika trebalo uvesti na fakultete. Jutarnji list piše da je opšti utisak da su diplomci mnogih fakulteta mahom nepismeni. Hrvatski jezik je obavezan samo u osnovnoj i srednjoj školi, a kao predmet se predaje na malobrojnim fakultetima. Inicijativa za obavezno učenje hrvatskog jezika na fakultetima krenula je sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a o tome se raspravljalo i na sednici Razreda za filološke nauke pri Hrvatskoj akademiji nauka i umetnosti. Akademik Dalibor Brozović rekao je da su članovi zauzeli jedinstven stav da su građani jezički nedovoljno i loše obrazovani, pa bi osnove jezika i pravopisa trebalo uvesti i na fakultete. List navodi da je pre tri godine od 200 kandidata, većinom Hrvata, koji su u jesenjem roku izašli na prijemni ispit za upis na Filozofski fakultet, test jezičke kulture najbolje rešila jedna Japanka.

Antun Gustav Matoš

1909.

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

OSTAJTE OVDJE...        

Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Kô pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručju sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratsku ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat kô što ovo grije -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...