Ovu pjesmu je Aleksa napisao hercegovackim muslimanima, koji su nakon poraza Osmanskog carstva i dolaska austrougarske vlasti masovno iseljavali u Anadoliju.

dimnjačar, stavio sam ju zato što mislim da je univerzalna. 

 ja još uvijek nisam pročitao nijedan post što je vama domovina...???

pa ako ima zainteresiranih,rado bih poslušao...

 

Ma sve pet samo sam napisao razlog nastanka pjesme, mozda ce nekoga interesirati.

Pojam Domovine za mene... recimo da ne volim Hrvate toliko, koliko volim Hrvatsku. Hrvati kao i svi ljudi, i dobrih i losih, opcenito sam se u ljude razocarao vise puta pa sam nekako postao nepovjerljiv do istih. Jos malo i idem u divljinu, sve vise mi se svidja nacin zivota Martya Stoufera

Ali Hrvatska, eto volim je, i glavu sam stavio u torbu samo za nju. Ne moze se protiv srca. Kad sam doma, iskljucim se iz okoline, ne vidim i ne cujem ljude i njihovu glupost. Vidim samo more, nebo, mirisem moj rodni kraj. Uzivam u tome, i nedam ga nikome.

 Odža,lijepo si to objasnio

no,pitam te i glasno razmišljam-voliš li neke druge dijelove Hrvatske jednako kao što voliš 'more,nebo i svoj rodni kraj'?

ja potpuno iracionalno volim grad Zagreb,grad Rijeku s okolicom,grad Korčulu s okolicom,Vis,grad Dubrovnik,Istru,Dioklecijanovu palaču...eto, geografski to su nekako TOPONIMI moje domovine.Prema nekim drugim dijelovima,....hm,pa prilično sam indiferentan iako bih volio i te djelove Hrvatske bolje upoznati.Sklon sam vjerovati da Mediteranci predstavljaju posebnu vrstu kad se određuju spram domovine,utoliko bih i Mediteran u skoro cijelom opsegu mogao zvati-Domovinom.

Volim sve hrvatske pokrajine, Dalmaciju, Slavoniju, Istru, Bosnu, Hercegovinu

Ponosim se sto sam Hrvat, jednostavno, znam da je to malo glupo i blesavo ali... cak i nisam cistokrvni Hrvat, ali kao da je bitno. Obitelj moje bake, iako Nijemci, svi su bili hrvatski domoljubi. Pa je tako njen brat Jozef uvijek trazio da ga zovemo Jozo a njen otac Johan inzistirao da ga zovu Ivan.

Ovaj Jozef danas zivi u Hofheimu, kod Frankfurta, i uvijek sa posebnom radoscu dolazi u Hrvatsku i vidim da zeli u njoj umrijeti. Ali eto, obitelj i sve ostalo veze ga za Alemagnu. Njegova djeca i unuci ne znaju hrvatski, njih ne veze nista, za njih je Hrvatska jeftino ljetovanje na Jadranu i dobra mediteranska kuhinja. Njima je Slavonska ravnica samo dosadna, monotona i jednolicna. Cak mislim da i ne znaju odakle poticu, mislim da njih to toliko malo interesira da im na jedno udje a na drugo izadje.

Cudno.

 pa znam da to svi često kažemo iz srca i ne doovodim u pitanje iskrenost kad netko kaže:

PONOSAN SAM ŠTO SAM HRVAT

ali,bit ću iskren,meni je to malo...pa čudno.Pa nije me nitko pitao hoću li se roditi kao Hrvat ili Uzbekistanac,zar ne?Ili da sam u majčinoj utrobi popunjavao prijamni,nekakav test znanja,za roditi se u Hrvatskoj ili ne daj Bože,Ugandi.

Razumio bih da netko kaže-ponosan sam Hrvat jer sam pošten,radin,častan i moralan.Ali biti ponosan samo zato što si Hrvat,nije mi dovoljno.No hard feelings.

 

pa ovako,mislim da apolutno svi forumaši,ovdje poštuju Domovinu na način na koji si napisal!a o ovoj floksuli o različitosti i drukčijem mišljenju da ne govorim!kod nas se još ne ide u zatvor radi tog akspekta,kao nekada kad je sve !bilo bolje"

a o,ovome i nepismenosti ja sigurno neću,jer ja sa PONOSOM govorim svoj,tako i pišem materinjim jezikom,onim istim jezikom,koji je bil prvi službeni u Hrvata,a tamo gdje trebam,na poslu primjerice,u radu sa strankama i ostalime,sigurno da govorim književnim hrvatskim jezikom!

si me razmel,dečec,ma normalno da nisi,kaj bi ti razmel...