http://www.youtube.com/watch?v=7vsSvjl3lJg    

da se nikad ne zaboravi VUKOVAR!!!!

»U službenim su dokumentima dr. Ljeposava Stanimirović i dr. Dragan Martinović naveli da su vlč. Ivan Burik (1928), Đuka Došen (1957), Tomislav Ivković (1939), Ivan Jurić (1928), Ruža Jurić (1933), Tomislav Karačić (1932), Rudolf Rapp (1942) i Berislav Šimunić (1974) poginuli od eksplozije, iako su ubijeni vatrenim i/ili hladnim oružjem.«

JNA, domaći i srbijanski četnici počinili su 22. rujna 1991. nakon okupacije Tovarnika (malenoga hrvatskog sela na samoj granici s Vojvodinom) stravičan masovni zločin. Ubili su 68 mještana, među kojima i župnika Ivana Burika, protjerali nesrpsko pučanstvo i oštetili više od 75% kuća i gospodarskih zgrada. Za taj masovni ratni zločin do danas nitko nije odgovarao.

Društvo Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika poslalo je 4. srpnja 2011. sredstvima javnog priopćavanja Izjavu za javnost: »U povodu skore dvadesete obljetnice srbijanske okupacije Tovarnika, za vrijeme koje su pripadnici Jugoslavenske narodne armije i ravnogorskog četničkog pokreta izvršili masovni ratni zločin ubojstva civila i zarobljenih hrvatskih vojnika, među kojima je bilo i članova Matice hrvatske, za što do danas nitko nije odgovarao, Društvo Antuna Gustava Matoša daje ovu izjavu za javnost: Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru podnesena je kaznena prijava protiv dr. Ljeposave I. Stanimirović (1952) iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića (1951) iz Šida (Vojvodina), zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo prikrivanja ratnog zločina.

Postoji osnovana sumnja da su dr. Ljeposava I. Stanimirović i dr. Dragan Martinović u razdoblju od 10. listopada do 16. studenoga 1991. u Tovarniku, za vrijeme srpske agresije na Republiku Hrvatsku, djelujući u službi agresora i domaćih izdajnika, s ciljem prikrivanja ratnog zločina, kao uzrok smrti ubijenih Hrvata u službenim dokumentima naveli da su vlč. Ivan Burik (1928), Đuka Došen (1957), Tomislav Ivković (1939), Ivan Jurić (1928), Ruža Jurić (1933), Tomislav Karačić (1932), Rudolf Rapp (1942) i Berislav Šimunić (1974) poginuli od eksplozije, iako su ubijeni vatrenim i/ili hladnim oružjem od strane njima poznatih osoba, pa su time počinili kazneno djelo prikrivanja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.«

»Dom zdravlja 6. decembar Šid«

»Dr. Ljeposavu I. Stanimirović i dr. Dragana Martinovića na dužnost liječnika mrtvozornika u okupiranom Tovarniku postavio je... dr. Vojislav Stanimirović, suprug osumnjičene dr. Ljeposave I. Stanimirović, koji je kao pripadnik rezervnog sastava Jugoslavenske narodne armije organizirao i vodio sanitetsku službu u tzv. Zapadnom Srijemu.

Imajući u vidu vrstu i težinu kaznenog djela, nadamo se da će Hrvatska liječnička komora razmotriti mogućnost da dr. Ljeposavi I. Stanimirović oduzme licencu za obavljanje liječničke djelatnosti.«

Dakle, kao što je očito iz samoga teksta, Društvo Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika obavijestilo je javnost o tome da je jedna od obitelji stradalih Tovarničana, po odvjetniku Luji Medvidoviću iz Osijeka, podnijela Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske kaznenu prijavu protiv srpskih liječnika iz Hrvatske (dr. Stanimirović) i Srbije (dr. Martinovića) koji su g. 1991, prema prijavi, prikrivajući srpske zločine nad Hrvatima u okupiranom Tovarniku, ubijene proglašavali stradalima u eksplozijama. Željko Anić, predsjednik tovarničkog Društva Antuna Gustava Matoša, ističe kako se prijava temelji na službeno izdanim dokumentima koje posjeduju, te da je objašnjenje dr. Stanimirović, dano medijima, kako su pojedina tijela bila u takvom stanju da se uzrok nije mogao utvrditi pa su zato navodili eksploziju, najblaže rečeno smiješna. Naime, liječnički pregledi i službena izvješća o uzrocima smrti načinjeni su samo dva-tri dana nakon smrti, pa tijela sigurno nisu mogla biti u tako raspadajućem stanju kako to predstavljaju dr. Stanimirović i dr. Martinović, liječnici »Radne organizacije Dom zdravlja 6. decembar Šid«, kako to doslovce stoji na ćiriličnim službenim pačatima koje su koristili.

Potpredsjednik Uzelac o »najvećoj laži« u Hrvatskoj

Dodatnoj napetosti cijelom je slučaju nešto kasnije pridonio potpredsjednik Hrvatske vlade Slobodan Uzelac koji je na internetskom portalu Danas.hr 1. rujna, pomalo neuobičajeno, barem s motrišta jednoga od najviših dužnosnika u vladi, na novinarski upit izjavio: »Ta priča o Stanimiroviću jedna je od najvećih laži koje se godinama ispredaju u Hrvatskoj! Stanimirović i njegova supruga - liječnici, ugledni ljudi - ne samo da nisu ratni zločinci, nego nisu ni mrava zgazili, nikada. Sve što su radili za vrijeme rata bilo je za dobro svih ljudi onog kraja. Ponavljam - svih!«

Prije nego se promotre stvarne činjenice, koje mogu pomoći da se ispravno prosude spomenute, ne samo potpuno različite nego i isključive ocjene o djelatnosti dviju osoba s Hipokratovom zakletvom u zgaženome i izmasakriranome Tovarniku g. 1991. na samome početku srpske agresije na Hrvatsku, potrebno je upozoriti na dvije zbunjujuće aktivnosti.

Prvo, najblaže iznenađuje činjenica (bolji poznavatelji prevladavajućeg političkog establišmenta u Hrvatskoj, vjerojatno i nisu iznenađeni) da kaznenu prijavu za tako težak zločin, kao što je prikrivanje i krivotvorenje ubojstva nevinih, podnosi jedna od obitelji stradalih uz pomoć male, skromne, pomalo samozatajne, ali nadasve vrijedne i samosvjesne udruge koja se bavi promoviranjem kulturne baštine. U nizu njezinih aktivnosti vrijedi barem spomenuti npr. tiskanje knjige «Hrvatska riječ u Srijemu», koju je priredio Dubravko Horavtić ili izgradnju Spomen-kuće Antuna Gustava Matoša, hrvatskog književnog velikana rođenog 1873. u Tovarniku, po podrijetlu, s očeve strane, Bunjevca iz mjesta Plavne u Bačkoj a, s majčine strane, Slavonca iz Našica. Dobro je spomenuti da je u tijeku i postupak osnivanja Zaklade Antuna Gustava Matoša kojoj je svrha promicati, zaštićivati i valorizirati književno djelo Antuna Gustava Matoša na razini hrvatske nacionalne i europske književnosti.U uređenoj demokratskoj državi vladavine prava kaznene prijave takve vrste podnose mjerodavne državne ustanove, a ne udruge.

Drugo, od tako visokog državnog dužnosnika, kao što je potpredsjednik vlade, u bilo kojoj normalnoj državi u svijetu, među koje se ubrajaju i one s parlamentarnom demokracijom (kao što je Republika Hrvatska) očekivalo bi se poštivanje trodiobe vlasti: zakonodavne (Hrvatski sabor), izvršne (predsjednik i Vlada RH) i sudbene (Ustavni sud, Vrhovni sud i ostali sudovi). Dakle, nedopustivo je miješanje ili bilo kakva prisila izvršne vlasti na sudbenu, pa potpredsjednik vlade ne bio smio a priori govoriti o »najvećim lažima«. Takve i slične izjave hrvatskih obnašatelja vlasti samo govore o njima samima i njihovoj političkoj ozbiljnosti, ali i o ozbiljnosti same države koju vode političari takvoga profila!

Ubojstvo prikriveno »krvarenjem između menstruacija«

Ključno je pitanje: Što točno piše u spomenutim službenim izvješćima o uzrocima smrti tovarničkih žrtava temeljem kojih je podnijeta kaznena prijava Tako je npr. dr. Ljeposava I. Stanimirović u »lekarskom izveštaju o uzroku smrt« od 18. listopada 1991. za Rudolfa Rappa, rođ. 10. lipnja 1942, navela datum smrti »18. 10. 1991«, što znači da je pregled ubijenoga obavljen istoga dana kada je spomenuti mještanin i ubijen, što je posebno važno istaknuti u kontekstu njezine izjave da su tijela bila u takvom stanju da se uzrok smrti nije mogao utvrditi, pa su zato navodili eksploziju. Unatoč tome što je iz blizine ubijen metkom, liječnica je u rubrici »bolest (ili stanje) koje je neposredno izazvala smrt« zapisala: »eksplozija«.

Ono što je posebno šokantno i, najblaže rečeno, degutantno jest njezino popunjavanje rubrike »osnovni (inicijalni uzrok) smrti« u kojoj se upisuju šifre iz Međunarodne klasifikacije bolesti, koja je »prethodila gore navedenom uzroku smrti«. Ona je, naime, upisala klasifikaciju bolesti »N923«, koja doslovce svim liječnicima u svijetu poručuje da je riječ o »pojačanom krvarenju između menstruacija« (latinski: »Menorrhagia intermenstrualis«, a na engleskom: »Ovulation bleeding«), što svatko može provjeriti na web-stranici:

i onda pitaju zasto smo kokali srpske babe 1995...


eh...

jedna danas iz vukovara iz privatne kolekcije

Kako bi rekla Jelena Rozga: "Ili ona ili ja" 

Siniša Glavašević

Sad sam se vratio iz vukovara ,prvi put sam bio i za mene veličanstven ugođaj.Ono što me najviše iznenadilo  je velik broj mladih ljudi  studenata koji su se došli poklonit ,u koloni sjećanja neka tiha pjesma je uvik bila prisutna sve do dolaska na groblje.Nažalost na ovčaru nismo stigli, neki nesporazum.Preporučujem svima  koji još nisu bili da odu.

u moje doba, dakle nakon oslobodjenja vukovara tj mirne reintegracije, krajem 90ih, bilo je normlno da mladez ide na jednodnevnu skolsku ekskurziju u vukovar. 

ima li toga jos ?