Domovinski rat

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 22.03.2007.
Poruka: 4.540
21. listopada 2014. u 15:03
Nesretni Sinisa se u grobu okrece, ako "vidi" u sta mu se sin pretvorio.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 10.09.2009.
Poruka: 5.960
24. listopada 2014. u 19:09

PAD ŽUPE DUBROVAČKE – 24. LISTOPADA

 
 
Župa dubrovačka u plamenu
   24-10-2014 Autor teksta : Borna Marinić
   Objavljeno u kategoriji : featured,Listopad
 

Na današnji dan 1991. godine u bitci za Dubrovnik pala je Župa dubrovačka.

Napadi na grad i dubrovačko zaleđe su siloviti. U Mandaljeni od zapaljivog projektila zapaljena je ckrva sv. Marije Magdalene. Osim po položajima HV, gađaju se i civilni objekti u Rijeci Dubrovačkoj, Gružu, Lapadu, Bosanki, Pločama i Dupcu.

Brodovi JRM stacionirali su se u večernjim satima  pred Dubrovnikom te topovima nastavili gađati gradsku jezgru. Pogođena je stara dubrovačka bolnica na Pilama, a granate su padale u blizini katedrale svetog Vlaha.

Nakon desanta JNA okupirani su Kupari i Srebreno iz kojih se povlače branitelji, dok nekolicina njih pruža otpor kod  mjesta Brgat. Ipak, padom posljednjih obrambenih položaja na Dupcu u Župi dubrovačkoj branitelji Brgata dovedeni u nepovoljan položaj, pa su se, zbog mogućnosti da ostanu u okruženju, povukli prema selu Bosanka.

Na fotografiji Župa dubrovačka u plamenu – preuzeto iz idućeg videa:

http://dogodilose.com/2014/10/24/pad-zupe-dubrovacke-24-listopada/ 

 

 
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.958
02. studenog 2014. u 22:21

U BITCI ZA VUKOVAR PAO LUŽAC – 2. STUDENOG

 
 
081130_clip_image009
 
Na današnji dan 1991. godine domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA i arkanovaca osvojili su vukovarsko naselje Lužac te u njemu započeli stravičan pokolj.

Zauzimanjem Lušca pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi izbili su na Dunav te odsjekli branitelje Vukovara od branitelja Borova Naselja. Tako hrvatski branitelji s položaja u Borovu Naselju i kod Trpinjske ceste više nisu mogli svoje ranjenike ikako kvalitetnije liječiti, jer ih nisu mogli dovesti niti do vukovarske bolnice.Domaći srbi su pri samom ulasku prokazivali svoje dotadašnje susjede i upiranjem prsta im zauvijek presudili smrtnu kaznu (nerijetko i sami sudjelovali u izvršavanju iste).
 
Po ulasku u Lužac pobijeno je čak 59 Hrvata(!!).
 
Lužački pokolj ostao je gotovo prešućen u hrvatskoj javnosti, pa je i više od dvadeset godina nakon njega ostao nepoznat i zaboravljen. Na lužačku tragediju podsjeća samo još križ u središtu sela kraj kojeg se svake godine na današnji dan prisjećamo 59 nevinih žrtava srpskog terora.Slom obrane Lušca ujedno je označio i početak sloma obrane Vukovara, kojeg su agresori okupirali 18. studenoga 1991. godine.
 
Kako je Arkan pripremao svoju paravojsku za napad na Lužac (vrlo zanimljivo) i osvrt Mladog Jastreba-
…i snimke po ulasku Srba (i Cyrus Vancea!!) u Lužac -
[uredio Vilenjak - 02. studenog 2014. u 22:22]
Domovine sin
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 22.03.2007.
Poruka: 4.540
02. studenog 2014. u 22:39
Platili su i oni krvavo osvajanje Luzca, Arkan je ranjen na pontonu, ima snimak pada granate negdje u tim arhivama, pala je mina medju Arkanovce kod nekog transportera, jaukali su, bilo je dosta ranjenih i mrtvih ali djubre od Arkana je mislim ranjen samo u ruku.

Tu im je poginuo i Bratic, zapovjednik NS korpusa. Postavili su dva pontona na Vuki kod Luzca za prelazak tenkova i pjesastva, kod tih pontona je ranjen Arkan i poginuo Bratic, a zanimljivo da mu je operativni zapovjednik tenkovske skupine bio Enes Taso, par mjeseci kasnije sudionik onih desavanja u Dobrovoljackoj u Sarajevu.

Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.958
06. studenog 2014. u 15:16
Na jučerašnji dan 1960. rođen je Siniša Glavašević, a na današnji dan 1991. u Vukovaru je ranjen. S nama je!

Domovine sin
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.958
14. studenog 2014. u 23:33

VUKOVAR NA IZDISAJU – 14. STUDENOG 1991.

 
 
Vukovar 1991. 20
   14-11-2014 Autor teksta : Borna Marinić
   Objavljeno u kategoriji : featured,Studeni
 

Nakon što 13. studenog nije uspio posljednji pokušaj proboja za Vukovar JNA je s velikim snagama započela završni pohod na grad.

Posljednje organizirane skupine hrvatskih snaga pružale su očajnički otpor. Iscrpljeni i bez streljiva, branitelji Vukovara su krajnjim naporom sprječavali pad grada.

Nevjerojatno zvuči podatak kako je u širem prostoru oko Vukovara bilo je razmješteno barem 500 tenkova JNA.

Doktorica Vesna Bosanac, na današnji je dan 1991. godine poslala novi poziv u svijet, za spas ranjenika iz vukovarske bolnice koja trpi svakodnevna granatiranja.
U skloništu bolnice bilo je 44 djece za koju se tražila žurna evakuacija i spas, jednako kao i za ostalu bolesnu, neuhranjenu i preplašenu djecu u civilnim skloništima i podrumima u gradu.

Evo kako je taj dan izgledao iz pera jednog srbijanskog novinara: “Noćas su iz vedra neba pale dve bombe stotinjak metara dalje od kuće u kojoj boravimo. Jutro smo dočekali u podrumu. Šljivančanin kaže da su hrvatski poljoprivredni avioni bacili dva bojlera napunjena eksplozijom, što zvuči neubedljivo, jer sam bio sve vreme budan i sem hrkanja Tome Peterneka ništa se drugo nije čulo. Kasnije nam je jedan raketaš objasnio da su naši nevešto gađali Vukovar raketama zemlja-zemlja. Potpuno su mi nejasni sastavi nekih jedinica, ne znam ko su im komandanti, ko koga mora da sluša, šta je čije zaduženje… Sve je, izgleda, stvar dogovora. U jednoj četi, na primer, ima najmanje vojnika JNA a najviše dobrovoljaca, teritorijalaca, šešeljevaca, raznog drugog ološa. E, sad, ko može, na primer, bilo šta da naredi grupi pripitih dobrovoljaca zakrvavljenih očiju i s metkom u cevi automatske puške? Gledao sam pre neki dan kako maltretiraju dvojicu oficira JNA. Malo je trebalo da ih iz čista mira pobiju. Ovde se za ubistvo ne odgovara, a u pohod, odnosno napad, ide se samo kad se svi slože. Obavezno sa nekom flašom rakije. Više je nego izvesno, bar kada je reč o jedinicama smeštenim u Ulici novoj, da je jedini i osnovni motiv njihovog nazovi ratovanja najobičnija pljačka. Više puta se događalo da se pri podeli plena međusobno poubijaju. (autentične bilješke srbijanskog novinara Jovana Dulovića, zapisane 14. studenoga 1991. u 4.30 sati; objavljeno u srbijanskom tisku pod naslovom “Krvava priča”, Vreme, 20. novembar 1995., str. 19)

 

dio članka preuzet iz – www.hrvatski-vojnik.hr

Domovine sin
nikoništ
nikoništ
Dokazano ovisan
Pristupio: 06.06.2013.
Poruka: 17.019
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 14.08.2010.
Poruka: 496
16. studenog 2014. u 17:59
toplo preporučam svima za pogledat današnjih nedjeljom u 2,jedna od boljih emisija ikad

http://hrtprikazuje.hrt.hr/nedjeljom-u-dva-gost-ivan-grubisic
[uredio CB1 - 16. studenog 2014. u 18:00]
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 22.03.2007.
Poruka: 4.540
17. studenog 2014. u 17:11



Nije njemu bilo ni do sućuti ni razumjevanje muke, martirija koje je prošao Marijan Gubina, sada već odrasli čovjek a u vrijeme srpske agresije, dijete koje je bilo zatočeno, koje je gledalo silovanje vlastite sestre, prebijanje roditelja i skoro susret sa smrću kad su ga nasmrt pretukli dječaci njegovih godina samo zato jer je Hrvat a medicinska sestra odbila liječiti ustašu.

Ne, perjanica propagande vladajuće stranke je u osvit dana sjećanja na vukovarsku patnju željela sve koji nisu pognuli glavu i pristali na svakodnevna poniženja prikazali kao mrzitelje. Jer ta haranga sa svih strana vrišti već više od godine dana još od one zadnje kolone sjećanja i odkad su se silom postavljale ćirilične ploče po Vukovaru što su vukovarske žrtvae koje sreću svoje mučitelje a koji im se pritom cere u lice, doživjele kao sol na otvorenu ranu.

Nije Aleksandru do toga da prikaže stradanje Hrvata, malih i velikih u monstruoznoj zločinačkoj tvorevini zvanoj kao RSK jer da je, davno bi zvao ljude da o tome pričaju, ima 52 prilike u godini ali nedjelja uosvit vukovorske kolone savršeni je tajmnig za vladajuće strukture. Kako bi odaslali poruku..evo vidite što je ovaj čovjek prošao a ne mrzi a vi mrzite. Ta plitkoća manipulacija koja po tko zna koji put pokazuje da od ničega ne preza kako demonizirala svoje protivnike pa se koristi i mučnim i ljudskom umu zapanjujućim martirijem jednog čovjeka i cijele njegove obitelji.


Prizemni cilj kako bi oblatili vukovarski stožer, dobili podršku javnosti, branitelje u Savskoj pokazali kao mrzitelje i ljude željne privilegija , političlki instrumentalizirane i u tom smislu već tjednima traje glorifikacija ministra branitelja koji u periodima leleče u svim mogućim medijima kao kakva baba narikača i samog sebe prikazuje kao žrtvu, a pogotovo traje glorifikacija njegov pomoćnika Bojana Glavaševića koji je na FB stranici skupio nešto manje od 20 000 lajkova iz "celog regiona".

Živom mučeniku Mariju se nema što zamjeriti, jer svatko bi bio besćutna spodoba koja bi bilo što predbacila tom patniku, osim da nije trebao sudjelovati u toj perfidnoj i pokvarenoj manipulaciji. Iznositi svoju muku, patnju i sramoćenje svoje obitelji nije lako nikad i nigdje a pogotovo pred ekranima još ako znaš da to sluiži da bi s tvojom mukom netko manipulirao. Rekao je Marijan i neke stvari koje baš nisu legle yutelovskoj perjanici, kao kad je premijera nazvao emotivnim invalidom ili kad je rekao da sreće svoje mučitelje kako se slobodno šeću. Aleksandar je znao da ga nije zbog toga zvao pa se brzo prešaltavao na druge teme.

Slušati Marijanove patnje, patnje njegove obitelji, muke koju su prolazili, cijelo to vrijeme čovjeku zgrči želudac i natjera ga da bude užasnut svijetom i ljudskim rodom. Kakvi su to ljudi koji tjeraju obitelj, oca, brata, majku da gledaju silovanje svoje kćeri, svoje sestre. Kakva je to liječnica koja odbija pomoći djetetu u smrtnoj opasnosti jer je "ustaša". Tko je te ljude odgajao, tko ih je zadojio tom sotonskom mržnjom. Iz kakvog su miljea stasali. Koja je granica monstruoznosti ljudskog uma.

Da bi pokazao da Hrvati ne mrze i ne praštaju, nije trebalo dovoditi mučenika Marijana. Yutelovska perjanica je to mogla znati iz proste činjenice da se Hrvati nisu svetili, i da Hrvati ne mrze. Na reintegriranim krajevima nema napada na Srbe povratnike a čak se i mučitelji i silovatelji slobodno šeću i cerekaju. Netko će to nazvati plemenitošću a netko mazohizmom.

Ne svete se Hrvati ni silovateljima ni mučiteljima. Ni hrvatska vlast iste ne sudi, to nije nikakva novost, dok je u Srbiji bio dovoljan jedna dron da albanske radnje gore. Sve se to znalo i prije yutelovske manipulacije

Ali Marijanova muka je trebala Aleksdandru i njegovim mentorima kako bi hrvatske branitelje, vukovarski stožer prikazao kao mrzitelje. I to je jedini cilj. Ogavna je ta manipulacija svakom normalnom i empatičnom ljudskom društvu ali yutelovskoj kamarili i njihovim političkim pokroviteljima ništa nije sveto ako oni i uopće razumiju taj pojam.

Da Yutelovci, Hrvati ne mrze, Hrvati se ne svete, to smo znali i prije, za razliku od vaših "antifašista" koji su u rudnike zakopavali krive i nekrive, u rovove zatrpavali u tisućama, rafalali preko kolona, silovali i komadali djevojke. Za to znati, ne treba vaše besćutno manipuliranje tuđom tragedijom..

Ne znam što je Marijan mislio kad je rekao da će Hrvati opet ratovati i napadati jer smo izmanipulirani. Ne znam što je to značilo i je li se samo nespretno izrazio i znam da Marijan bolje od svih nas zna da Hrvati nisu napadali ni u vrijeme njegovog martirija. A to što su srpska djeca pod pritiskom, tu Hrvati malo mogu , njihovi politički vođe žele da srpska djeca rastu u takvom okružju, to je njihova želja i politika i u tom smislu koriste sve hrvatske slabosti i petu kolonu u Hrvatskoj. Ne šalju valjda Hrvati srpsku djecu preko granice u Apatin u vojni kamp.

Bilo je časnih Srba među njima i hrvatskih branitelja ali tko njih što pita. Srpsku politiku u Hrvatskoj danas diktiraju politički pokrovitelji agresije na Hrvatsku i hrvatska vlast bilo koja samo s njima pregovara.

Danas smo se svi još jednom uvjerili kako vladajuća kasta i njezini medijski kerberi koriste sve moguće alate kako bi svoje političke i svjetonazorske protivnike obilježila i demonizirala i što je najtragičnije, služeći se nepojmljivom mukom jednog od njih.
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.958
17. studenog 2014. u 22:26
Domovine sin