Svake godine u ove dane s ponosom se prisjećamo operacije Oluja, no valja podsjetiti i na neke manje poznate činjenice i detalje koji su upisali Oluju u svjetske vojne udžbenike:
1. TENKOVI NA VRHOVIMA DINARE (1600 – 1800 m)
Ono što su general Damir Krstičević, Andrija Matijaš Pauk i naši inženjerci izveli na Dinari smatra se jedinstvenim presedanom u modernoj vojnoj povijesti. Nikada u analima modernog ratovanja nije zabilježeno da su teški borbeni tenkovi (težine preko 40 tona) u sklopu ofenzivne napadne operacije izvučeni preko neprohodnih planinskih lanaca.
Pod vodstvom generala Gotovine, inženjerija je mjesecima prije, u nemogućim uvjetima i pod stalnom paljbom, bagerima doslovno klesala stotine kilometara novih putova kroz živu stijenu. Kada su tenkovi stigli na visine iznad 1600 metara, zaleđene uspone svladavali su tako što su ih teški inženjerijski dozeri sajlama doslovno teglili uz strmine, a često tik uz rubove provalija. Otvaranje izravne tenkovske paljbe s planinskih vrhova prema dolje izazvalo je takav nezapamćen taktički i psihološki šok da je neprijateljska obrana Knina pukla prije nego što je pješaštvo uopće krenulo u završni juriš.
2. SPRJEČAVANJE KATASTROFE U BIHAĆU
Oluja’ nije bila samo operacija oslobađanja Hrvatske već i velika humanitarna misija koja je spasila desetke tisuća ljudskih života u susjednoj Bosni i Hercegovini. Bihaćka enklava s više od 150.000 stanovnika i izbjeglica bila je u potpunom okruženju srpskih snaga više od 1200 dana. U ljeto 1995. godine, Bihaću je prijetila humanitarna katastrofa gora od one u Srebrenici jer su neprijateljske snage krenule u završni steznik oko enklave. Hrvatska vojska je razbila taj obruč spojila se s 5. korpusom Armije BiH i u zadnji čas spriječila novi masovni pokolj civilnog stanovništva.
3. TEHNOLOŠKI PIONIRI
Hrvatska je u ‘Oluji’ bila istinski tehnološki pionir modernog ratovanja. Dok su se druge vojske još oslanjale na klasične karte i zakašnjele izvještaje, Hrvatska vojska je u ‘Oluji’ uvela tehnologiju video prijenosa uživo iz zraka u realnom vremenu izravno u Glavni stožer HV-a. Koristeći vlastite bespilotne letjelice domaće proizvodnje (poput sustava ‘Mahon’) naši su obavještajci slali živu sliku neprijateljskih položaja i kretanja izravno na ekrane državnom i vojnom vrhu. Zbog te informacijske nadmoći neprijatelj je bio potpuno razotkriven – svaka zapovijed iz Knina prisluškivana je u sekundi, a svaki pokret njihove vojske bio je vidljiv našim generalima kao na dlanu.
4. PLANIRANA EVAKUACIJA, A NE PROTJERIVANJE
Suprotno čestim pokušajima iskrivljavanja povijesti, masovni odlazak srpskih civila iz takozvane Krajine nije bio rezultat hrvatskog fizičkog protjerivanja na terenu. Dokumenti jasno dokazuju da je srpsko vodstvo mjesecima unaprijed uvježbavalo civilno stanovništvo za brzi zbjeg. Prije nego što je ijedan hrvatski vojnik uopće ušao u Knin predsjednik RSK Milan Martić potpisao je službenu Odluku o evakuaciji pod brojem 2-3113-1/95. Ta je zapovijed javno emitirana na radiju, a prestrašeni narod krenuo je u ranije organizirani egzodus na naredbu vlastitog vojnog i političkog vrha, što je kasnije u svojoj pravomoćnoj presudi potvrdio i Haaški sud.
Veličinu i logističku genijalnost ‘Oluje’ najbolje opisuje brojka od 630 kilometara aktivne linije bojišnice što je čini jednom od najdužih operativnih linija u modernoj europskoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata. Zamislite udar koji je počeo sinkronizirano u 5:00 ujutro s približno 30 različitih pravaca napada – istovremeno od Jasenovca na istoku pa sve do Bosanskog Grahova na jugu. Preko te goleme linije na zahtjevnom i potpuno različitom terenu od ravnica do planina više od sto tisuća hrvatskih vojnika oslobodilo je preko 10.400 četvornih kilometara okupiranog teritorija u tek nešto više od 3 dana.
Ove činjenice su trajni dokaz vrhunske inteligencije, humanosti i nadljudske hrabrosti svakog hrvatskog branitelja koji je tih dana disao za slobodu.
Neka se nikada ne zaboravi i neka se istina prenosi dalje!
