04.07. u 05:00 sati ujutro 1992 godine počela je
operacija "Tigar" kojom je provedena deblokada grada Dubrovnika. Ta je
operacija treće po redu napadno djelovanje HV na južnom bojištu, nakon
operacije "Čagalj" kojom je neprijatelj odbačen s lijeve obale Neretve.
Sama operacija odvijala se na vrlo teškom
kamenitom terenu, s malim rezervnim snagama i udranim brigadama 1., 2.
i 4. gardijske brigade po visokim temperaturama koje su dosezale 38
stupnjeva, s ljudstvom koje je bilo naviknuto na ravničarski teren
Slavonije na kojem su se ranije borili.
Tijekom
izvođenja operacije bilo je puno problema kod napredovanja, neprijatelj
je pružao žilav i odlučan otpor međutim na kraju su snage HV osvojile
sve dominantne kote s kojih se je tukao Dubrovnik i stavile su pod
kontrolu Popovo polje i puteve prema Trebinju.
General Bobetko, tadašnji zapovjednik Južnog bojišta sam je rekao kako
je operacija Tigar, kojom je konačno deblokiran Dubrovnik bila jedan od
prijelomnih momenata za dobivanje bitke na Južnom bojištu.
1. A brigada ZNG "Tigrovi" s polazne crte Zavala -
Slano (s. Grepci - Staviš - Rojma - Gradac) napreduje, zauzimajući vrhove brda:
Kobilje brdo, Ovča i Vranilova glava, Čula i Timun, te zauzima sela Kutina,
Nevada i Začula. Cilj je bio ovladati dominantnim visovima, s kojih se
kontrolira Popovo polje, a također i sami prilazi Trebinju. U izvršenju zadatka
1. brigada imala je puno teškoća. Neprijatelj se je žilavo branio na svakoj
koti i izvodio protunapade. Ipak je zadaća uspješno izvršena i Popovo polje je
stavljeno pod kontrolu. Uloga bojne „Zrinski“ bila je ovladavanje objektom
„Treskavac“.
4. A brigada ZNG "Pauci" krenuli su sa linije
Velika gomila - Visoka glava - Kupinovo ždrijelo - Završlje - Golubinac - s.
Slavogostići zadaća im je bila zauzimanje ključnih vrhova s kojih se ugrožavaju
prilazi Dubrovniku: Golubova kamena, Meterniza i Debele glave. Prije zauzimanja
tih visova ključno je bilo osvajanje masiva Velja Međa i Čvaljina, koje je u
noćnoj akciji Matijaš osvojio i pri tome zarobio 16 četnika. Daljni napad na
zadane kote išao je uz teškoće uz žilavi otpor četnika i JNA. Samo masiv
Golubov kamen napadan je više puta, pri čemu je poginulo 6 ljudi. Ipak su i ti
visovi na koncu osvojeni.
2A brigada krenula je s linije s. Buići - s. Martinovići -
s. Gornji Brgat - s. Knežica napadom na pravcu prema s. Donji Brgat i Buvavac.
I ovdje je brigada imala mnoge teškoće ali je izbila na pravac prema Ivanjici s
clijem spajanja sa snagama 4. br ZNG u selu Uskoplje i konačnog oslobađanja
sela Ivanjice.
Ključno je na ovom dijelu bojišta bilo osvajanje s. Uskoplje
gdje je JNA i četnici izvršila koncentraciju topništva koje je toliko
dugo
držalo Dubrovnik u šaci. Tu je između ostalog bio divizion haubica 105
mm, ZIS - 76 mm.Taj je zadatak dobio Andrija Matijaš Pauk tada
zapovjednik oklopne
satnije. On je krenuo tenkovima putem stare pruge Uskoplje - Dubrovnik,
pri
čemu je gađao ciljeve izravno u pokretu i u roku od jednog sata razbio
je taj
centar neprijateljskog topništva i na taj način omogućio napredovanje
2. i 4.
br. ZNG prema Ivanjici koja je najveće naseljeno mjesto u tom dijelu,
što je i
učinjeno.
Napadna djelovanja su se najvećim intenzitetom vršila do
13.07.1992 godine kad su uglavnom završile pješačke borbe i napredovanje HV, a
uslijedili su žestoki topnički udari JNA i četnika, uz povremene pješačke
protunapade od kojih je najopasniji bio 15.08.1992 godine kad je zamalo pao
Osojnik, koji je dominatna kota s koje se može napadati Dubrovnik. Takvi udari
i protuudari su se dogadjali sve do 20.10.1992 godine, (odnosno do početka
iskrcavanja u Cavtat i oslobađanja Konavala) ali bez pomicanja linije sukoba, a
te su borbe nazvane akcija „Oslobođena zemlja“.
...
Rodjak mi je tu bio sa Matijasevim tenkistima, jedan od vodica na terenu oko stare pruge, Matijas je tu vrhunski zajebao Srbe, ofarbao tenkove i maskirao ih da lice na njemacke Leoparde, tih dana su srbijanska i CG televizija panicno javljali o novim ustaskim snagama naoruzanim najmodernijim njemackim tenkovima