Crno - Radićev Blok ( moj kvart )
Crveno - Bolnica
Plavo - Mirkovci

mogo si bar uvatit cijele vinkovce...moja kuca se ni nevidi vamo 

btw ovdje mozete vidjeti koliko nas je djelilo od srba(nekih 10 metara...tj pruga i malo praznoh hoda i onda betonske barikade kojih se jako dobro sjecam) i da je upravo vinkovačka vojska zaustavila srbe da neodu dublje jer su imali otvoren put prema zagrebu da su vinkovci pali...jer vk su vec i bili zatvoreni sa 3 strane....

i sto se tice bas tog tvog diejla eskimo imam tamo bratica kod kojeg sam mtada cesto dolazio i uvijek smo se bojali hodat tim ulicama da nas neskinu snajperi,sto nam se jednom i dogodilo kad je opalio pola metra od nas....tada smo bome dobili i ja i ovaj batina od staraca pa nam nikad vise nije palo napamet hodat ulicama

06.07.1990.

KNIN

- Predstavnici trinaest hrvatskih općina, u kojima živi srpsko stanovništvo, u Kninu odbacili amandmane na Ustav Hrvatske.

OSIJEK

KARLOVAC

ZADAR

SPLIT

ŽENEVA

- Izaslanstvo Federacije BiH i bosanskim Srbima u Ženevi predočen prijedlog kontaktne skupine o razgraničenju u BiH, a karta je napravljena po osnovi omjera: 39 posto za Federaciju BiH, 48 posto za bosanske Srbe i 3 posto teritorija za sarajevski distrikt, koji, ako bi se dijelio, bi bio podijeljen 2:1 u korist Federacije BiH, čime bi se podmirio onaj već čuveni 51:49.

NEW YORK

- Vijeće sigurnosti UN prihvatilo Nacrt rezolucije kojom se produljuje sadašnji režim sankcija na "SRJ" za slijedećih 75 dana, tj. po tzv. ublaženom režimu.

Marka Babića hrvatska javnost pamti kao čovjeka
koji je vjerojatno uništio najviše srpskih tenkova u
Vukovaru, ukupno 14.
- Bio je neustrašiv ratnik, uvijek preuzimao odgovornost
i jedan je od najvećih domoljuba koje sam
ikada poznavao - opisuje ga Marinko Mrđen, čovjek
koji je s Babićem odrastao.
Bio je poseban čovjek
– To s tenkom najbolje opisuje kakav je bio Marko.
Imali smo čovjeka osposobljenog za rad s osom, ali on
jednostavno u tom trenutku psihički nije bio spreman
pucati na tenk. Kada je Marko vidio što se događa, upitao
ga je za upute kako rukovati s osom, trajalo je to
otprilike pet sekundi, naciljao i ostalo znate. Uništen je
prvi tenk i to je bio prijelomni trenutak u našoj cjelokupnoj
borbi – nastavlja Mrđen. On i Marko rođeni su
iste 1965., a djetinjstvo i mladost proveli na 300 metara
razdvojenosti.
- Marko i ja smo se takoreći rodili zajedno. Odrasli
smo skupa, išli u crkvu zajedno i zajedno smo dočekali
Domovinski rat koji smo proveli na Trpinjskoj cesti.
Marko je bio poseban čovjek koji nikada nije sebe isticao.
Nikada nije rekao da je uništio tenk, a svi znamo
koliko ih je uništio - prisjeća se Mrđen dodajući kako se
Marku svatko mogao obratiti s bilo kojim problemom.
- Marko se dokazao i prije rata i za vrijeme borbi, a
pogotovo nakon rata kada je vidio kako se razvija situacija
s braniteljima - navodi Tomislav Josić, Markov
suborac i prijatelj iz djetinjstva.
“Nemoj da itko okrene leđa”
Jedan od Markovih suboraca bio je i Željko Čorak
koji je nakon pada Vukovara ostao u Hrvatskoj vojsci
kao i Marko Babić koji mu je bio zapovjednik.
- Tko god ga je poznavao, nikada ga neće zaboraviti.
Bio je velik čovjek i još uvijek ne mogu shvatiti da
nas je tako prerano napustio - kaže Čorak.
Marko Babić je kao vukovarski branitelj bio zamjenik
zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade i
jedan je od najbližih suboraca i zamjenik legendarnog
zapovjednika general-bojnika Blage Zadre koga je i
zamijenio nakon pogibije.
- Sjećam se jedne njegove rečenice izgovorene 14.
rujna kada nas je napala kolona tenkova iz smjera
Trpinje; „Nemoj da itko okrene leđa. Ako moramo
napustiti ovaj položaj, napustit ćemo ga zajedno, a sada
se idemo boriti“ - priča Mrđen dodajući da je Babić bio
takav, uvijek preuzimao odgovornost. Krajem 80. godina
Babić je u potrazi za poslom otišao iz Hrvatske, prvo
u Njemačku pa u Švicarsku, otkuda se i vratio u
Hrvatsku 1991. da bi se priključio vukovarskim braniteljima
u obrani grada od srpske agresije. Iz Vukovara
je izišao u proboju i dalje je ostao u HV-u sve dok se
1995. nije odlučio da je dosta vojske.
- Marko je uvijek bio u zapovjednoj garnituri. Kada
je izdavao zapovijedi, bilo je dovoljno jednom da kaže
što želi. S njim nikada nije bilo rasprave ili dodatnih
objašnjavanja. Ljudi su ga iznimno cijenili i slušali, a
sve na prijateljskoj bazi - prisjeća se Čorak koji je s
Markom prošao brojne terene i nakon okupacije
Vukovara.
Odbio je mirovinu
Pukovnik Marko Babić odbio je predsjedničku
mirovinu jer je želio živjeti i raditi. I nastavio je raditi
jer mnogi će se prisjetiti da je upravo Marko Babić
osoba zaslužna za stvaranje serijala Heroji Vukovara na
čijem je snimanju kao producent radio do pred samu
smrt. Ova će dokumentarna serija ostati kao trajna
uspomena ljudima koji su s njim dijelili sudbinu u
opkoljenom Vukovaru, ali i sjećanje na njega kao
pokretača onog najboljeg u ljudima.
- To što je napravio sa serijalom, ogromna je stvar
za Hrvatsku jer samo smo branili svoje domove, a nitko
se osim Marka Babića nije sjetio to zabilježiti u filmu -
naglasio je Mrđen. Babić se nikada nije bavio politikom
iako je mogao, ali njega politika nikada nije zanimala.
- Marko je puno dao za Hrvatsku i šteta je da nije i
više jer tada bi bio ovdje s nama -napominje Čorak.
O samostalnoj hrvatskoj državi Marko Babić govorio
je još davnih dana dok su njegovi vršnjaci sanjali o
djevojkama.
- Sjedili smo na ulici cijelu noć, bilo nam je 17
godina, a on je rekao: „Vidjet ćete, Hrvatska će se
izdvojiti i bit će slobodna i samostalna država i to
ubrzo“. Svi smo o tome razgovarali, ali on je imao svoje
stavove od kojih nije odstupao i tako je bilo cijeloga
njegova života - prisjetio se Mrđen.
Marko Babić preminuo je od posljedica moždanoga
udara 5. srpnja 2007. u Zagrebu, a pokopan je na
Memorijalnom groblju u Vukovaru. Od obitelji ima
živu sestru i brata te sina koji ne živi u Hrvatskoj.
Babićevi prijatelji i suborci organizirali su obilježavanje
godišnjice njegove prerane smrti, a prema iskustvima
od prošle godine, sada će se u Vukovar sliti
Hrvatska u malom. Ljudi dolaze odati počast Marku
Babiću iz najudaljenijih krajeva Hrvatske od
Dubrovnik, Splita, Zadra, Zagreba, s područja cijele
Slavonije, Istre, Varaždina, Bosne i Hercegovine, jednostavno
iz svih krajeva.
- Lani sam upoznao obitelj iz Šibenika. Čovjek koji
nikada nije upoznao Marka Babića, stavio je ženu i
dvoje djece u auto i došao iz Šibenika odati počast
takvom junaku -navodi Mrđen dodajući kako ima osjećaj
da najmanje ljudi dolazi iz samog Vukovara.
– Žao mi je zbog toga jer mi nikoga na ovo obilježavanje
ne pozivamo, a svi su dobrodošli - ističe Mrđen.

Na farmi kod Vukovara bageri zagrabili u hrpe ljudskih kostiju

Kod Vukovara otkrivena nova masovna grobnica, dvadeset kilometara sjeverno od Ovčare.

Ne znam zasto, ali Mrdjen tu "zaboravlja" bitne stvari, Marko Babic je `89 godine u srpskom selu Boboti usao u neku od tada aktualnih  "velika srbija" birtija, i u punoj kavani cetnika rekao gazdi da makne 4C (zastavu) iznad sanka ili on (Marko) tu vise nece ulaziti, gazda okruzen svojim bradatim istomisljenicima krece na Marka, ovaj vadi pistolj i puca u gazdu kavane.

Nakon toga je pobjegao u Njemacku, i vratio se pocetkom rata.

Pazi ti srca i muda, uci u cetnicku kavanu i traziti da maknu srpsku zastavu iznad sanka.

stvarno nevjerovatno,nove masovne grobnice oko sela u kojima Srba ima puno,a kad pitaš nitko ništa ne zna...neka...koliko je samo pokušaja bilo za saznavanjem istine,a neka od gamadi koja je sama sudjelovala u agresiji na Hrvatsku šuti,a oni koji nisu ne znaju ništa...jer treba ipak podržati četnička mišljenja...

http://www.slobodnaevropa.org/content/suradnja_hrvatska_oluja/2065520.html

Hrvatska ne surađuje u potrazi za Srbima nestalim u "Oluji"

Nakon što je granični spor između Hrvatske i Slovenije prepušten međunarodnoj arbitraži, analitičari sada upozoravaju i na niz drugih pitanja koja također mogu zakomplicirati i oduljiti hrvatske pregovore s Europskom unijom, a jedno od njih je navodna sporost i neučinkovitost u istrazi o masovnim grobnicama i rješavanju pitanja nestalih Srba u Oluji.

Pročelnik vladina Ureda za zatočene i nestale Ivan Grujić, u izjavi za RSE kaže da ništa ne zna o prigovorima Nizozemske o navodnoj "hrvatskoj nesuradnji u potrazi za nestalim Srbima" i dodaje:

„Dakle, ja stvarno ne znam za te kritike niti sam ih čuo. Ali, moram reći slijedeće, Republika Hratska i Republika Srbija imaju kontinuiranu suradnju u rješavanju problema nestalih osoba. Prema tome, nema apsolutno nikakvih zastoja u komunikaciji niti u realizaciji dogovorenog", kategoričan je Grujić.

Na srpskoj listi traženja su posmrtni ostaci oko 1.000 nestalih Srba u sukobima u Republici Hrvatskoj. Pukovnik Grujić naglašava da su svi Srbi nestali u akcijama Bljesak i Oluja, koji su državljani Hrvatske, i osnovna briga Republike Hrvatske.

„Što se, pak, tiče prigovora vezanih uz to činjenice stoje ovako: od dosad evidentiranih posmrtnih ostataka iz toga razdoblja, kojih je negdje oko 1000, do sada je ekshumirano 700, dakle još samo 300 posmrtnih ostataka ostaje za proces ekshumacije koji će se obaviti sukladno našim tehničkim i financijskim mogućnostima i kapacitetima. Dakle, preko 70 posto problema smo već riješili.“

Izvjestio je da će se do kraja ovog mjeseca obaviti i identifikacija još dviju skupina ekshumiranih posmrtnih opstataka Srba iz razdoblja Bljeska i Oluje, oko 40 osoba, što samo potvrđuje, kaže Grujić, da nema diskriminacije. Na te identifikacije su, kao promatrači pozvani i predstavnici Komisije za nestala lica Republike Srbije, potvrdili su dolazak, a sve to, zaključuje predstavnik hrvatske Vlade, govori da je proces transparentan i da ide naprijed:

"Od ukupnog broja dosad ekshumiranih osoba u Hrvatskoj, a to je blizu 4.500, 80 posto je identificirano, 20 posto nije, ali to je u postupku.“

Zabrinjava razlika u "tretmanu"

S pročelnikom Ureda Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale, Ivanom Grujićem, razgovarali smo u utorak telefonom dok je, upravo sa srbijanskim kolegom Veljkom Odalovićem prisustvovao jednoj od ekshumacija u Banja Luci. I Odalović nam je potvrdio da nema govora o prekidu suradnje izmedju Hrvatske i Srbije u razmjeni informacija o nestalima:

„Čak naprotiv, planiramo vrlo brzo sastanak komisija u Beogradu, danas smo, evo, zajedno u Banja Luci u sklopu naše zajedničke aktivnosti i dogovaramo određene aktivnosti i u Hrvatskoj i Srbiji", ističe predsjednik Komisije za nestala lica Republike Srbije Veljko Odalović.

Predsjednik Srpskog Demokratskog Foruma Veljko Džakula potsjeća da je Hrvatska godinama imala dvije odvojene liste nestalih, na jednoj većinom nestali Hrvati, a na drugoj Srbi, bez obzira što su i oni građani Republike Hrvatske, sada je to, kaže, jedinstvena lista, ali još uvijek nepotpuna:

„Mi smo, pojašnjava Džakula, samo jednom 'blitz probom' za 44 ubijena lica u 26 sela na području Požeštine, utvrdili da su svega 23 ubijene osobe uvedene u listu nestalih, a 21 nije na toj listi. Prema tome, ta je lista još uvijek nepotpuna, nije sve dovoljno evidentirano i na tome treba još ozbiljnije i odgovornije raditi. Pogotovo, dodaje Džakula, što neki Srbi i ne prijavljuju nestale, jer ne vjeruju hrvatskim institucijama i ne eočekuju da će to istražiti, jer i ovi dosad ekshumirani punih deset godina čekaju na identifikaciju i još nije izvršena.“

I voditeljica Dokumente-Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelić, smatra da još uvijek ima razlika u postupku prema posmrtnim ostacima hrvatskih i srpskih žrtava, te navodi primjer posmrtnih ostataka 19 stradalih Srba iz Kukunjevaca, kraj Pakraca, koji su pokopani na tamošnjem pravoslavnom groblju još 1993. godine o čemu je svojedobno izvjestio i UN, ali ni dan danas nisu identificirani.

„Neprijeporno je da još uvijek ima razlika u postupku", upozorava Teršelić i nastavlja: 

"Primjer je upravo slučaj žrtava iz Kukunjevaca, gdje je na tamošnjem pravoslavnom groblju 1993. pokopano 19 tijela, utvrdio je to i svojedobno o tome izvjestio i UN. Hrvatska je izvršila ekshumaciju tih žrtava, ali nije napravila i sve ostalo što je trebalo, a što je Hrvatska dužna napraviti,a to je da se posmrtni ostaci i identificiraju, i tu vidim razliku u 'tretmanu' i to je ono što zabrinjava.“