BEOGRAD

- Topnički i tenkovski napadi agresora na Petrinju.

- Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman donio je odluku razrješenju dužnosti ministara u Vladi RH Josipa Boljkovca.
- Hrvatski predsjednik Tuđman dočekao delegaciju Europske zajednice, Hans Van den Broeka, Jacgues Poosa i Oa Deus Pinherioa u Zagrebu.

ZADAR

- Na području Kruševa cijelu noć lokalni četnici otvaraju mitraljesku vatru i granatiraju zaseoke Vrkiće i Klance. U jutarnjim satima postrojbe ZNG osvajaju neprijateljsko uporište Kosmač, odakle neprijatelj dobro vidi linije koje drži ZNG.
- Mještani grada Zadra i otoka osposobljavaju ribarske brodove i glisere za ratne uvjete. Prvi službeni dokument o osnivanju ratne mornarice zadarskih otoka mjerodavnom je zapovjedništvu podnesen na današnji dan i već je tada načinjen raspored brodova stacioniranih na zadarskom arhipelagu, kao i ljudstvo s kojima se raspolaže. Ukupni broj zavedenih brodova je oko 20, a ustrojava se i postrojba ronilaca diverzanata.

- Na predsjedničkim izborima u prvom krugu pobijedio je Franjo Tuđman (56,69 % glasova), ispred Dražena Budiše (21,91 %); na izborima za Sabor RH najviše glasova dobio je HDZ (43,72 %), a zatim HSLS (17,33 %), HSP (6,91 %), HNS (6,55 %), SDP (oko 5 %) i HSS (oko 4 %).

ZADAR

BEOGRAD

- Savezno Predsjedništvo objavilo je novu rezoluciju o prekidu vatre i osiguravanju primirja. Protiv rezolucije glasovao je jedino S. Mesić.

VUKOVAR

- Paravojska i JNA iz smijera Trpinje i Borova ispalila više od 100 granata na grad. Poginuo je jedan pripadnik ZNG, a dvojica su ranjena.

OSIJEK

- Ponovno je napadnuta policijska postaja u Dardi. Iz Tenje i Bijelog Brda granatiran je grad. Nekoliko je granata palo u krug tvornice "Saponia" u Nemetinu. Ranjen je devetogodišnji dječak Robert Rajković. Napadnut je Sarvaš, čiji stanovnici su pobjegli prema Osijeku. Tijekom napada na cesti između Bijelog Brda i Sarvaša vojni transporter štiti četnike od mogućeg napada iz Osijeka. Oko aerodroma stacionirano je 13 tenkova JA koji cijevi imaju okrenute prema upravnoj zgradi.
- U Šodolovcima napadnuta tri autobusa. Za 14 zarobljenih putnika teroristi iz Markušice traže razmjenu i puštanje sedam pritvorenih koji se nalaze u osječkom istražnom zatvoru.

KOSTAJNICA

- Pripadnici ZNG i MUP-a kontroliraju grad

ZADAR

- Već dva dana traju povremeni napadi minobacačima iz Obrovca, Bilipana i Zelengrada na Kruševo. Evakuirano je više od 300 civila. Teroristi koji su dan ranije upali u zaselak Šoše i zarobili troje staraca, zatražili su prekid vatre koji su isti dan u večernjim satima sami prekršili.

---

SLAVONSKI BROD

- Topnički napadi Srba na Slavonski Brod i Županju.

ZAGREB

- Europska komisija istaknula da Hrvatska ove zime mora pronaći 300.000 mjesta za izbjeglice, a već ih je dosad smjestila 598.000, napominje Visoki komesarijat za izbjeglice (HCR).

PARIS

ŽENEVA

- U Ženevi je započeo četvrti zajednički sastanak šestorice vođa delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini. Na sastanku su bili dr. Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Miomir Bulatović, Radovan Karadžić i Mate Boban. Pregovori su prekinuti 10. kolovoza radi srpskih napada na Sarajevo.

KARLOVAC

- Humanitarna pomoć, 11 tona odjeće i obuće, opreme za bolnicu, donirala Hrvatski nacionalni fond iz Kanade.
- Na karlovačkoj i ogulinskoj bojišnici noć je protekla uz više neprijateljevih provokacija.

GLINA

- U Glini pred najvišim čelnicima krajinske civilne i vojne vlasti održan sastanak na kojem su izneseni brojni podaci i dokazi o velikim razmjerima kriminala ratnog profiterstva, šverca, bezakonja, ali i primjedbe na račun Vlade i pojedinih njenih resora, a sve u svezi nelegalne trgovine između Cazinske Krajine i ovog dijela tzv.RSK.
- 03./04.08.1993. Pripadnik tzv. VRSK Milan Stijak "Japan" ubio pripadnika tzv.VRSK Predraga Kneževića.

BRUXELLES

HRVATSKA

- Hrvatski prognanici, uz dosadašnji sedam prijelaza u UNPA pod nadzor MUP-a Hrvatske predali još pet prijelaza.

---

03.08.1995.

- U povodu topničkog napada Srba iz istočne Hercegovine na šire područje Dubrovnika Služba za političku djelatnost HV za južno bojište u priopćenju za javnost ističe da su Vučurevićevi četnici u cetvrtak, 3. kolovoza u ranim večernjim satima napali šire područje Dubrovnika. U ovom ničim izazvanom napadu četnici su ispalili više od 40 dalekometnih projektila velikog kalibra, pri čemu su smrtno stradale tri civilne osobe, a tri su teže ranjene.
U priopćenju se ističe da su četnici u 18 sati oglasili opću opasnost za područje Trebinja, da bi u 18 sati i 45 minuta otpočeli s granatiranjem šireg dubrovackog područja, što jasno ukazuje da je ovaj podmukli napad pomno pripremljen.

- Srpski teroristi su i ovom prigodom isključivo gađali civilne ciljeve, kaže se u priopćenju i dodaje da se to dogada u tijeku pojačanih napora Republike Hrvatske i međunarodne zajednice za mirnom reintegracijom okupiranih hrvatskih državnih područja.

- U 14,08 sati izvršen napad minobacačima na selo Pecki, ranjeno 6 pripadnika ZNG-a.

- Pobunjeni Srbi napali policijsku patrolu kod Budačke Rijeke, na cesti Karlovac - Slunj. Poginuli: Mile Butina, Zlatko Škrlac i Josip Milčić, teško ranjen Nikola Rakocija. Napadači su bili u maskirnim odijelima s oznakama SAO Krajine. Vod SP-Slunj je intervenirao i došao u pomoć napadnutim policajcima. Iste večeri počeo minobacački napad na Saborsko.

SLAVONSKI BROD

- Iz smjera Otočca ispaljeno je 15 minobacačkih granata na Brinje radi čega je prekinut promet na cesti Karlovac - Senj. Na plitvičkoj cesti kod Budačke Rijeke iz zasjede ubijena trojica prometnih policajaca, a jedan je teško ranjen.

DALJ

- Zvjerski ubijen Stjepan Penić, urednik Radio Vukovara i dopisnik "Glasa Slavonije"

LASLOVO

- Razmijenjeni zarobljenici između srpskog sela Ade i Laslova u kojem pretežno žive Mađari.

ZADAR

- U Ribnici u Karinu, neprijateljskom izlazu na more u kruševačkom području, utvrđuje se 12 tenkova JNA. Helikopteri učestalo lete radi izviđanja.

---

04.08.1992.

SLAVONSKI BROD

- Srpski zrakoplovi ponovno raketirali samo središte Slavonskog Broda. Vlada Republike Hrvatske uputila pismo Boutrosu Ghaliju u povodu najnovijeg zračnog napada na Slavonski Brod.

BERLIN
- Njemački ministar inozemnih poslova Klaus Kinkel protivi se slanju oružja u Hrvatsku i BiH, jer smatra da bi takav potez bio pravno i politički pogrešan.

---

ŽENEVA

- Izetbegović u Ženevi blokira pregovore, vjerujući u zračne napade NATO-a, a nastavak razgovora uvjetuje srpskim povlačenjem s Igmana i Bjelašnice. Predsjednik Tuđman sastao se s američkim izaslanikom Reginaldom Bartholomewom. U međuvremenu, srpske su snage u ofenzivi osvojile Igman i Bjelašnicu, te time zatvorile omču oko Sarajeva, izvijestili vojni promatrači UN.

---

PALE

- Na Palama "parlament" bosanskih Srba odlučio ne prihvatiti mirovni plan, već najavio referendum o planu za 27. i 28. kolovoza.

BEOGRAD

- Vlada "SRJ" odlučila prekinuti političke i gospodarske odnose sa samoproglašenom "republikom srpskom" u BiH, javlja Tanjug.

POSUŠJE

---

- Od 04. - 08.08.1995. godine HV rano ujutro u 5.00 sati općim napadom na 630 kilometara bojišnice u sjevernoj Dalmaciji, Lici, na Kordunu te na Banovini započela vojnu operaciju "Oluja". Napad je počeo udarima HRZ na neprijateljeve centre veze i zapovjedna mjesta (Ćelavac, Petrova gora, Banski Grabovac i Bunić). Istovremeno, hrvatske su snage otvorile snažnu topničku i raketnu paljbu po neprijateljevu prednjem kraju i po dubini njegova rasporeda, nanoseći gubitke, izazivajući pomutnju te ispitujući reakcije SVK koje su na velikom dijelu bojišnice izostale. Prvoga dana je neprijateljeva obrana na prednjem kraju probijena na četrdesetak mjesta, te su hrvatske snage uspjele ovladati zonom razdvajanja i ponegdje prodrijeti u dubinu od nekoliko kilometara. Drugoga i narednih dana otpočeli su dublji prodori pješaštvom i tehnikom na tridesetak smjerova te su glavni ciljevi dostignuti već trećega i četvrtoga dana. Pred svitanje prvoga dana operacije, zrakoplovstvo NATO napalo je radarska postrojenja SVK kod Udbine i Knina. Četiri zrakoplova RM SAD osvijetljena radarskim snopom uzvratila su raketama HARM i uništila postrojenja. Ovaj događaj mogao je kod Srba izazvati dojam da je u pitanju kombinirana NATO - HV operacija. Sa svojih položaja kod Grahova HV je 4. kolovoza snažno tukla Knin i ispalila oko 2.000 projektila u nekoliko sati da bi već sutradan 4. i 7. gardijska (profesionalna) brigada, utrkujući se međusobno, ušle u napušteni grad. Pomoćni smjer napada u ovom sektoru išao je iz Sinja; prema Vrlici i Drnišu probijale su se jedna pješačka brigada i jedna domobranska pukovnija; potonja je kod Drniša naišla na poteškoće uslijed kratkotrajnijeg otpora neprijatelja. Jedna domobranska pukovnija izvršila je u tom sektoru obuhvat s Dinare prema Kijevu. Postrojbe specijalne policije iskoristile su još 1993. godine zauzete položaje na Velebitu i brzo su nadirale prema Gračacu, zauzele ga i zaustavile se da propuste neprijatelja koji se iz Kninske krajine, šibenskog zaleđa i iz Ravnih Kotara preko Otrića povlačio prema Srbu i Lapcu i dalje u Bosnu. U Lici je više brigada i domobranskih pukovnija počelo napredovati prema istoku odbacujući snage 15. korpusa SVK pa je uskoro zauzet važan prijevoj Ljubovo na komunikaciji Gospić - Korenica. Na sjevernom ličkom bojištu najvažniji je zadatak imala 1. gardijska (profesionalna) brigada koja je zauzela Plitvice i preko Rakovice spojila se kod Tržačkih Raštela sa snagama 5. korpusa ABiH čime je ova enklava deblokirana. Nakon toga je 1. gbr okrenula na sjever, ušla u Slunj i nastavila napredovanje prema Karlovcu. Na kordunskoj i na banovinskoj bojišnici srpske snage, koje su ovdje imale i nešto veću dubinu rasporeda, pružile su jači otpor nego drugdje. Tako je kod Slunja ograničeni protunapad izvela 11. brigada iz sastava 21. (kordunskog) korpusa SVK, dočim su 26. i 15. brigada iz 39. (banijskog) korpusa SVK izašle prema Sisku i Sunju; ove su snage međutim ubrzo odbačene. Ozbiljniji zastoj nastao je za 2. gardijsku (profesionalnu) brigadu HV koja je napadala prema Petrinji i pretrpjela osjetne gubitke; kriza je ipak prebrođena nakon što je u zapovijedanju i vođenju intervenirala ekipa GSHV pa je napad ponovljen i Petrinja pada 6. kolovoza. Jedna taktička grupa prvoga dana operacije forsirala je Savu uzvodno od Jasenovca i nastupala prema Dubici i Kostajnici, prijeteći zatvaranjem jedinog preostalog izlaza u Bosnu preko Une u Dvoru. Na smjeru prema Kostajnici i Dvoru HV je imala najteže gubitke u cijeloj operaciji (90 mrtvih). Na ovom dijelu bojišnice djelovao je i 5. korpus ABiH iz Bihaća. Trećega i četvrtoga dana operacije slika je za HV bila vrlo povoljna u Dalmaciji i u Lici gdje su se snage 7. i 15. korpusa SVK, razbijene već prvim udarima, povlačile u neredu prema Banji Luki. Na Banovini je 39. korpus SVK pružao otpor dok nije zaprijetila opasnost da zauzimanjem Dvora bude odsječen, nakon čega se počeo brzo povlačiti. Na Kordunu je 21. korpus SVK puna četiri dana izvodio obrambena djelovanja, ali je opkoljen i prisiljen na predaju. Predaja je izvršena 8. kolovoza 1995. godine u 19.00 sati kad je u Viduševcu srpski zapovjednik hrvatskom generalu Stipetiću propisno podnio prijavak pred strojem, čestitao na pobjedi i predao korpus. Ovaj vojnički čin, koji je potpuno odudarao od gotovo svega što se u ovom iznimno prljavom ratu događalo kroz četiri godine, označio je i kraj operativnog dijela Oluje. Premda su Baranja i dijelovi istočne Slavonije još uvijek ostali pod vlasti Srba, Hrvatska je petogodišnju srpsku pobunu uspjela okončati postigavši jedan od najboljih uspjeha u takvoj vrsti sukoba. Kao i u ranijim slučajevima, ni VRS ni VJ nisu uopće reagirale na hrvatski napad; neaktivan je ostao i posljednji preostali, 11. korpus SVK u Baranji. Hrvatski gubici bili su razmjerno mali. Poginula su i nestala 263 vojnika, a 1.500 je ranjeno (ukupno 1763 ili 1,35% angažiranih snaga). Srpski gubici nisu poznati, ali se procjenjuje da premašuju 500 poginulih i 2.000 ranjenih (ukupno 2.500 ili 6,25% angažiranih snaga). Hrvatska je zaplijenila naoružanja i vojne opreme u vrijednosti od 400 milijuna USD. Zajedno s pobunjeničkom vojskom izbjegla je i većina srpskog stanovništva; procjene se kreću od 90.000 (hrvatski izvori) do 200.000 ljudi (srpski izvori). Ovi su ljudi, bježeći osobnim automobilima, traktorima i pješice, zakrčili sve puteve i krenuli u Bosnu gdje ih putem nitko nije zbrinjavao pa je dolazilo do tragičnih situacija. Umrlo je 29 ljudi, a na cesti Srb - Martinbrod i kod Prnjavora zabilježena su i dva slučaja da su očajni ljudi ubili svoje obitelji a potom i sebe. Dramatični događaji zbivali su se i na prijelazu u Dvoru gdje su civilna vozila gažena tenkovima i transporterima koji su sebi krčili put. Stanovništvo iz zone odgovornosti 21. korpusa napustilo je opkoljeni Kordun pod nadzorom hrvatskih vlasti i uputilo se prema Srbiji da bi kod Siska bilo dočekano od razgnjevljenog hrvatskog stanovništva koje je kolonu izbjeglica kamenovalo. Ovaj egzodus, koji je počeo još danima prije hrvatskog napada, dijelom je posljedica straha od suočenja s posljedicama pobune, a dijelom ga je potaklo i vodstvo RSK koje je izdalo nalog za evakuaciju stanovništva i vojske. Na dan početka operacije preko radija je ponavljana Tuđmanova poruka srpskom stanovništvu da ne napušta domove i da im se daju sve garancije, čime je dan nagovještaj o tome što će se dogoditi. Hrvatske postrojbe za specijalni rat, predstavljajući se kao organi RSK, plasirale su među srpsko stanovništvo "informacije" o smjerovima evakuacije. Iako je ova akcija izazvala kontroverze (HV je negirala da se poslužila ovim sredstvom) ona je ipak bila opravdano lukavstvo i to u striktno vojničkom smislu zbog već ranije uočene činjenice da vojnici SVK odlaskom stanovništva gube borbeni moral i da slijede svoje porodice. Nema dvojbe da je slom SVK bio neminovan, ima li se u vidu nesrazmjer snaga i osobito situacija neposredno pred operaciju u kojoj je hrvatska strana bila u daleko povoljnijem operativnom i logističkom položaju. Slom SVK je bio brz, a njen poraz vojničko poniženje. Sustav zapovijedanja i veza, ionako slabo organiziran, bio je inicijalno razbijen ranim djelovanjem HRZ, tako da se SVK nije borila ni kao cjelina, a obrana se nigdje nije mogla uvezati na razini višoj od brigade. Umjesto odsudne obrane, koja je u trajanju od desetak dana mogla proizvesti reakcije VRS pa i međunarodne zajednice, SVK je naprosto napustila bojište. Začuđuje unekoliko brzina sloma, koji je, bez obzira na mjestimično pruženi otpor, uslijedio već nakon prvih udara. Hrvatska strana je pobjedu u Oluji pripisala svojoj besprijekornoj organizaciji, iznimnoj obučenosti svojih sastava, uporabi najmodernijih sredstava i sustava oružja te ponajprije svojoj doktrini za koju je preuzetno ustvrdila da je realizacija američkog koncepta "zračno - kopnene bitke". Čini se, međutim, da je uzrok brzog sloma ponajprije u samoj naravi srpske pobune. Izazvana i povedena vanjskim faktorima, Miloševićevom velikosrpskom politikom koja je srpski narod u Hrvatskoj nastojala iskoristiti za teritorijalnu ekspanziju, srpska pobuna nije imala realne temelje. Pobunom stvorena "država" nije funkcionirala ni u jednom segmentu, osim u proizvodnji hrane, i ovisila je o pomoći iz Srbije (Srbija je 1993. godine na pomoć "Krajinama" potrošila 1,27 milijardi USD), ali ta je pomoć bila ograničena sankcijama kojima je Srbija podvrgnuta već 1992. godine, a osim toga bila je i sredstvo stalnih ucjena. Odvojena bojišnicom od Hrvatske, RSK je ovisila o političkim prioritetima Srbije te je propala u času kad su njeni stariji partneri, RS i Jugoslavija, ocijenili da više ne služi ničemu i da predstavlja smetnju i teret. Postojanje RSK bilo je svakako najozbiljnijom preprekom da Milošević i Tuđman postignu bilo kakav dogovor o diobi BiH pa je njen daljnji opstanak i s te strane bio nepotreban. Činjenica da Srbija ni u jednoj jedinoj prigodi kad bi Hrvatska napala RSK nije intervenirala, pa ni zaprijetila intervencijom, kao i činjenica da je slom RSK u Oluji od srbijanskog političkog vodstva i pored dramatičnog egzodusa naroda prihvaćen bez naročitog uzbuđivanja, pokazuju da je RSK bila otpisana, pogotovo u trenutku kad je ispunila svoju funkciju pretpolja koje je trebalo osigurati diobu BiH, što je oduvijek bio glavni cilj Miloševićeve politike. Miloševiću je srpska "država" u BiH, takva kakva je bila, postala teretom što se jasno vidjelo kad je Srbija u ljeto 1994. godine zatvorila svoje granice prema RS i uvela sankcije protiv bosanskih Srba; čini se da je Milošević ranije od Karadžića uvidio da bosanski Srbi neće moći trajno držati 70 posto teritorija BiH koliko su zauzeli 1992. godine i od čega nisu htjeli odstupiti, a što je postalo prepreka za političko rješenje koje bi uključivalo diobu BiH. Kad je i sam to shvatio, Karadžić je vjerojatno morao donijeti odluku od kojeg će dijela zauzetog teritorija odustati, a prostor južnog dijela bosanske Krajine (Kupres - Bosansko Grahovo - Drvar - Bosanski Petrovac - Jajce - Donji Vakuf) činio se najlogičnijim izborom jer je ekonomski nezanimljiv i ima malobrojno stanovništvo, a njegovim prepuštanjem može se spasiti daleko važniji i dragocjeniji prostor sjeverne Krajine s Banjom Lukom. Potpuna nezainteresiranost VRS za sudbinu Kupresa, indiferentnost spram nadiranja hrvatskih snaga po Dinari te slaba obrana Grahova i Glamoča govore u prilog tezi da je Karadžić ovaj prostor smatrao cijenom za druge, bogatije i važnije dijelove BiH. Padom Grahova, unaprijed otpisana RSK izgubila je mogućnost da se sama pokuša obraniti i njena je sudbina bila zapečaćena. Slom je bio tehničko pitanje i ovisio je samo o tome kad će Hrvati udariti; u danim uvjetima taj udar nije ni trebao biti posebno jak ili naročito sofisticiran jer je bitka za "srpsku zemlju" u Hrvatskoj bila izgubljena onog trenutka kad je počela pobuna. Glorifikacija Oluje i njene usporedbe s operacijom Desert Storm koju su izvele snage Koalicije u Zaljevskom ratu, a što je kod većine hrvatskih vojnih analitičara poprimilo razmjere kulta, očito ne vode računa o stanju, mogućnostima i planovima protivnika. Završne operacije u Hrvatskoj mogu se u pogledu svog tempiranja, izvođenja i posljedica smatrati logičnim ishodom političkih pretpostavki rata. Operacija je izvedena u času sazrijevanja prvenstveno političkih uvjeta (odustajanje RS od jugozapadne Bosne, spor Karadžića i Miloševića), a samo dijelom zbog toga što su nastali i vrlo povoljni vojni uvjeti (operacije HV i HVO u jugozapadnoj Bosni 1994. - 1995. godine). Operacija se okoristila nevoljkošću međunarodne zajednice da vojno intervenira u ratu u bivšoj Jugoslaviji, te je Hrvatska spremno preuzela zadaću deblokade Bihaća te tako za račun međunarodne zajednice a u svoju korist spriječila humanitarnu katastrofu goru od srebreničke. Poraz Srba je prvenstveno politički, a tek onda vojni: Srbi, koji otpočetka nisu imali jasan cilj i odgovarajući konsensus, nisu stvorili državu koja bi imala i resurse i organizaciju i legitimitet obrane, nisu imali saveznika ni u Miloševiću ni u Karadžiću, nisu postali članom međunarodnog sustava, te je njihov poraz logična posljedica činjenice da nisu postojali politički uvjeti preživljavanja njihove ruralno - gerilske paradržave.
- "Pozivam sve pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskim vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskim zakonima", stoji u poruci predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana hrvatskim građanima srpske nacionalnosti u povodu početka akcije Hrvatske vojske i policije "Oluja". Ova Predsjednikova poruka neprestano se ponavlja svakih pola sata na svim hrvatskim radio i TV postajama. Također, pozvao je "sve građane srpske nacionalnosti da ostanu u svojim kućama i bez bojazni dočekaju hrvatsku vlast".
- Hrvatska je vojska na vrijeme izvijestila sve pripadnike UNCRO-a o redarstveno-vojnoj akciji, kojoj je cilj uspostaviti ustavno-pravni poredak na okupiranim područjima.

- 05.00 sati sirene označile opću opasnost. Prema priopćenju MORH, HV i policija pokrenule široku vojno-redarstvenu akciju za oslobođenje hrvatskog okupiranog područja. Pošto pregovori u Genevi nisu uspjeli, Hrvatska nije imala drugog načina nego da vojnom akcijom vrati dio svog teritorija. Borbe su počele u pet sati ujutro. Prvog dana akcije "OLUJA" HV i policija su oslobodile 720 km2 teritorija. Oslobođena su Dubica, Primišlje i vojska napreduje prema Slunju. Oslobođen je Lovinac, a iz udbinskog aerodroma Srbi evakuiraju zrakoplove i napuštaju svoje baze. Zrakoplovi su dobili naređenje da svoj smrtonosni teret ispuste iznad Bihaća, prije nego stignu u Banja Luku.

- U podmuklom napadu na Dubrovnik i njegovo šire područje srbočetničkih postrojbi dalekometnim topovima iz istočne Hercegovine ubijeni hrvatski civili Frano Goić (24), Danijela Spajić (25), i Orsat Domaćin (19), dok je troje ljudi teže ozlijeđeno.