Još jedna potvrda da smo sami sebi najveći neprijatelj. Dok nam svijet odobrava i potvrđuje da smo bili branitelji svoje domovine, a da su Srbi i Crnogorci bili agresori, mi i dalje bježimo od povjesti i pokušavamo je zataškati. Danas ni retka o najgorem danu ikada u Domovinskom ratu za Dubrovnik. Jutarnji ni retka, a Večernjak je uspio napraviti malu napomenu u kantunu novine. Jedna velika SRAMOTA!

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim
,Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!

Žalosno, jadno i sramotno Vukovarska legenda Mile Dedaković-Jastreb, teško bolestan, ostavljen od svih

A kako danas živi vukovarska legenda? Već smo rekli da je teško bolestan, gotovo nepokretan. U supruzi i djeci ima najveći oslonac (Djeca mu ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje!). Kad je jednom prigodom pitao Vladimira Šeksa, inače generala Hrvatske vojske (sic!), kad će i njemu dodijeliti taj visoki čin, on je odgovorio da za to još nije vrijeme. Ako nije bilo tada, onda neće biti nikada! A veliku nepravdu prema vukovarskim braniteljima učinilo je sramotno izvješće Manolića, koje je moja malenkost objavila u cijelosti u knjizi Branka Borkovića-Mladog Jastreba „Rušitelj ustavnog poretka". Nakon tog izvješća (optužnice), Ivica Račan, zajedno sa Verom Stanić, napisao je novo, vjerodostojno i istinito, ali ono nikada nije prihvaćeno, a još manje objavljeno.

Mile Dedaković počeo nam je nabrajati bolesti koje ima. Neke se vuku još od zatvaranja u zagrebačkoj „kotlovnici". Nema što nema! Većinu lijekova i liječenja mora sam plaćati. Ne može hodati. Tražio je električna invalidska kolica jer ga supruga (sa svojih 60 kila) ne može gurati, ali dobio je - odbijenicu. Spava u fotelji, jer nije u mogućnosti nabaviti ležaj (krevet) kakav mu je prijeko potreban.
- Zdravstveni sustav je takav da mu se broji svaka tableta, ne može dobiti ni dovoljno gaza za previjanje rana, pa ih iskuhavam i peglam. Ne može dobiti ni dovoljan broj trakica za mjerenje šećera, bez obzira što je dr. Nikola Car sa Klinike „Vuk Vrhovac" dao preporuku da mu se šećer mjeri šest puta dnevno. Kad je prije tri godine izrazio želju da ode u Vukovar, na obljetnicu okupacije grada, imala sam tešku upalu pluća, pa sam tražila za supruga, koji nije zdrav, medicinsku pratnju. Dobila sam negativni odgovor-sestre i liječnici su zauzeti! Ove godine, 18. studenoga, nisu ga ni zvali da dođe, a ne bi ni išao, jer se naprosto „raspada" - veli očajno njegova supruga Tereza.

- Jelo spremim ovdje ispred kuće, naložim vatru, pa na nju stavim metalnu ploču, ovako, sa nogicama, onda može i zdjelica gore, pa se skuha - mirno objašnjava Tomislav Šantić, koji je nakon teškog ranjavanja u Domovinskom ratu ostao 30-postotni vojni invalid.

No umjesto mirovine, Šantić ima točno 150 kuna invalidnine. I to su sva njegova mjesečna primanja, pokazuje nam knjižicu od banke, odakle svakoga mjeseca podigne svoju invalidninu od 150 kuna i 70 lipa.

- Meni je jasno da imam pravo na nekakvu mirovinu s obzirom na moj ratni put, ali ja sam tek ove godine dobio osobnu iskaznicu. Nisam je mogao napraviti, objasnili su mi da je ne mogu dobiti jer kuća u kojoj živim nije imala kućni broj. Evo, od ove godine ima. Kuću mi je na korištenje dala Općina Smilčić, a sada Islam Grčki spada pod Grad Benkovac. Znate, tada je nas 18 obitelji i pojedinaca iz Podravine dobilo kuće na korištenje u Islamu Grčkom, no svi su se vremenom vratili u Podravinu kad su vidjeli da ovdje nema ni najosnovnije infrastrukture. Ali ja se nemam gdje vratiti - kazao nam je Šantić. 

Mile Marić, tajnik benkovačke Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, koji je s nekoliko članova Udruge u ponedjeljak posjetio Šantića, kaže nam da Tomislav Šantić ne može riješiti minimalnu mirovinu koja mu zakonski pripada, jer nema novca za autobus do Zadra. Njegov je intelekt očuvan, kaže Marić, ali se kao krtica zavukao u svoju rupu iako mu se rane od snajperskih metaka na nogama posljednjih mjeseci počinju otvarati. 

- Moramo mu pomoći, za njegov smo slučaj doznali nedavno i UHDDR poziva sve ljude dobre volje da se prikupe barem osnovna sredstva - kaže Marić.

PIŠE LADA KALMETA 
SNIMIO JURE MIŠKOVIĆ/CROPIX