Udruga pravnika Vukovar 1991. uputila je predsjedniku Republike Ivi Josipoviću i Povjerenstvu za odličja i priznanja prijedlog da se odlikuje Jovana Sredojevića, zastavnika JNA koji je pomagao hrvatskoj vojsci i stanovništvu Konavala u Domovinskome ratu, a ubijen 1992. godine nakon što je Služba bezbednosti JNA otkrila njegove aktivnosti.

Sredojević je godinu i pol dana surađivao s generalom Marinkovićem, koji ga je poznavao 20 godina i bio mu u JNA nadređeni. General Marinković je, naime, nakon svog prelaska u postrojbe Hrvatske vojske kao zapovjednik obrane Dubrovnika kontaktirao Sredojevića i dogovorio suradnju

U obrazloženju prijedloga, Udruga iznosi svjedočanstva hrvatskih časnika, kojima je Sredojević dojavljivao podatke o kretanju i položaju postrojbi JNA, te stanovnika okupiranog dijela Dubrovačkog primorja kojima je pomogao.

Sredojević je tako godinu i pol dana surađivao s generalom Nojkom Marinkovićem, koji ga je poznavao 20 godina i bio mu u JNA nadređeni u vojnom garnizonu u Trebinju. General Marinković je, naime, nakon svog prelaska u postrojbe Hrvatske vojske kao zapovjednik obrane Dubrovnika kontaktirao Sredojevića i dogovorio suradnju.

"Imao je stan u Dubrovniku, njegova dva sina su su živjeli tu, u gradu, no još su bili mladi za vojsku. Jovo je ozareno pristao na suradnju", navode se u obrazloženju prijedloga riječi generala Marinovića.

Sredojevićevi zadaci su se sastojali od toga da dojavljuje paljbene položaje i raspored postrojbi JNA, veličinu tih postrojbi i lokaciju, zatim planove do kojih može doći i drugo, jer je i sam bio u sastavu tih postrojbi.

"Jovo je našao načina da dostavlja ceduljice koje su stizale do mene", priča general Marinković dodajući da su informacije koje je dostavljao Sredojević potvrđivali podatke o agresorima, JNA i četnicima koje je dobio iz drugih izvora.

Pohvale Sredojeviću izriču i mještani okupiranog dijela Dubrovačkog primorja.

"Slano i okolna sela Srbi i Crnogorci (JNA, rezervisti i četnici) osvojili su 4./5. listopada 1991. godine. Kad je 472. brigada JNA preuzela kontrolu nad Dubrovačkim primorjem, Jovan Sredojević nije htio sudjelovati u pljačkama, paleži i razbojstvima", kaže se u obrazloženju, u kojemu se navode svjedočenja supružnika Ive i Mare Sibiljan o tome kako je pomagao svima u okupiranom Slanom.

"Kad je Jovo došao u Slano nikome od nas nije ništa falilo. Svaki dan je nama koji smo ostali dovozio i dijelio hranu. Čak je pokraj magistrale postavio mine da rezervisti ne silaze dolje, u selo. Nas je bilo 13-14 u selu, nikada on nije među nama pravio razliku... Od kuće u kojoj je on boravio pa do naše kuće proveo je poljski telefon da možemo nazvati, ako nam je nešto potrebno. Starijim osobama je nabavljao lijekove. Brinuo se o nama. 'Ja sam tu i nitko vam neće ništa lošeg učiniti', govorio je Jovo", svjedoči, uz ostalo, Mare Sibinjan.

Kad je Jovo došao u Slano nikome od nas nije ništa falilo. Svaki dan je nama koji smo ostali dovozio i dijelio hranu. Čak je pokraj magistrale postavio mine da rezervisti ne silaze dolje, u selo. Nas je bilo 13-14 u selu, nikada on nije među nama pravio razliku

No, obavještajna služba JNA pratila je aktivnosti Jovana Sredojevića te su ga na kraju ubili 24. ožujka 1992. godine u selu Banja, na kućnom pragu Ive i Mare Sibinjan.

Njegovo tijelo ostalo je u lokvi krvi ležati gotovo 24 sata i tek sljedećeg dana vojnici JNA prevezli su ga u Trebinje i tamo pokopali. Danas se znaju i imena ljudi koji su ga ubili, navodi se u obrazloženju.

"Kad smo došli smo do spoznaje da se oko Sredojevića plete zamka", svjedoči general Marinović, nismo mu više slali nikakve zahtjeve, nego smo mu poslali poruku – gotovo je, opasno je, pređi k nama. Usmeno je odgovorio – 'Znam što radim. Imam ovdje još puno toga za napraviti, kada dođe vrijeme doći ću'. To je bilo njegovo zadnje izvješće", svjedoči general Marinović koji je sa Sredojevićem surađivao godini i pol.

Jovan Sredojević rođen je 14. ožujka 1948. godine u Zadru, (roditelji Stevan i Stojanka), završio je Zrakoplovno-tehničku vojnu školu u Rajlovcu pokraj Sarajeva i kao profesionalni vezist u JNA dobio posao u Mostaru. Tamo je upoznao i oženio Katicu Šaše, Hrvaticu, s kojom je imao dva sina – Predraga i Nenada. Od 1967. do 1991. godine živio je u Dubrovniku i Trebinju. Radio u u sastavu 472. motorizirane brigade "Sava Kovačević", u garnizonu JNA u Trebinju. Pomagao je ročnicima Hrvatima, Albancima, Slovencima i drugima da pobjegnu iz Trebinja. Usto, Sredojević je 1991. na Šipanu oštetio radare JNA, koji zbog toga više nisu bili u funkciji, organizirao je i izvlačenje vojnika iz vojarne na Mljetu, te hranu iz skladišta podijelio pučanstvu.